Naslovnica Duhovnost Teološki članci Zašto Židovi ne vjeruju u Isusa?

Zašto Židovi ne vjeruju u Isusa?

Zašto Židovi ne mogu jasno vidjeti to da je Isus Mesija na kojeg su oni toliko čekali?

Oslijepljeni od strane sotone

Razlog zbog kojeg svi ljudi općenito ne mogu vjerovati u Isusa (uključujući i Židove) jest taj što su ljudi, sve dok Bog ne oživi njihov duh, mrtvi u svojim grijesima. U stvari apostol Pavao jasno govori u svojoj Prvoj poslanici Korinćanima: „Ako je i zastrto evanđelje naše, u onima je zastrto koji propadaju: u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja (2. Korinćanima 4, 3 – 4).“

„I vi bijaste mrtvi zbog prijestupâ i grijehâ u kojima ste nekoć živjeli po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti zraka, po tomu duhu koji sada djeluje u sinovima neposlušnima (Efežanima 2, 1 – 2).“

„Ali Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupâ, oživi zajedno s Kristom – milošću ste spašeni (Efežanima 2, 4 – 5).“

Slično kao i s Lazarom koji je bio mrtav četiri dana, kao što se on nije sam od sebe mogao podignuti od mrtvih tako to ne možemo ni mi. Jedina razlika između Lazara i nas jest ta što je Lazar bio tjelesno, a mi smo duhovno mrtvi sve dok nama Duh Božji ne objavi tko je uistinu Isus Krist i zbog čega mi trebamo Njega kao našeg osobnog spasitelja. Ono što Bog čini jest da privlači ljude prema Kristu (Ivan 6, 44) zbog toga što nitko od nas ne može ”sam od sebe” tražiti Boga. Bog je taj koji nas treba prve potražiti i pozvati k Sebi (Rimljanima 3, 11). Ne samo da je ovo razlog zbog kojeg Židovi ne vjeruju u Isusa; ovo je ujedno i razlog zbog kojeg svi oni koji odbijaju Krista ne vjeruju. Mi ne možemo vjerovati u Sina Božjega sve dok god Otac ne pošalje svoga Duha da nas ljude učini svojom djecom.

Mesija

Jedna zanimljiva činjenica iz Izaije 53 nam govori o tome da su čak neki Židovi i vjerovali da se ovo poglavlje odnosi na njih i velik broj od njih vjeruje kako su oni ti koji pate, a da to nije bio Krist (ili u ovome slučaju da to neće biti Krist, s obzirom da je ovo poglavlje govorilo o dolasku Mesije). Istina jest da su kroz povijest Židovi strašno patili, no ako malo bolje proučimo ovo poglavlje, vidjeti ćemo da njihove tvrdnje baš i ne ”drže vodu.” Na primjer, u Izaiji 53, 3 piše: „Prezren bješe, odbačen od svih, čovjek boli, vičan patnjama, od koga svatko lice otklanja, prezren bješe , odvrgnut.“ Isto tako u nastavku, u 5. retku piše: „Za naše grijehe probodoše njega, zbog naših opačina njega satriješe. Na njega padne kazna radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.“

Ako čitamo ove retke onda uviđamo to da nije moguće da je cijeli židovski narod pretrpio zbog grijeha cijelog svijeta i da je bio ”proboden” zbog naših opačina kao što ne piše niti to da smo mi iscijeljeni ranama židovskog naroda. Stih u kojemu piše isto tako u Izaiji 53, ali u 6. retku koji kaže kako je „Jahve svalio na nj bezakonje nas sviju“ Židovima daje povoda za vjeru kako je spasenje upravo došlo kroz njih, no to nije tako. Spasenje je došlo po jednom čovjeku, po Isusu Kristu (kao što recimo piše u Djelima apostolskim 4, 12).

Iako je Isus bio Židov, to što je on bio Židov nije imalo nikakve veze s time što smo mi svi po Njemu čisti od svih prijestupa i bezakonja (2. Kor. 5, 21). Isto tako pojavljuje se i problem kod upotrebe muškog spola, odnosno trećeg lica jednine (On), što nam još jednom govori da se ovdje radi o jednom čovjeku, a ne o više ljudi ili o cijelom narodu. Još jedan stih koji nam govori kako se „sam ponudio za smrt i među zlikovce bio ubrojen (Izaija 53, 12)“ nam govori kako se radilo o jednom čovjeku, a to je Isus Krist.

Abraham je vjerovao Bogu i vjera mu se uračunala u pravednost (Postanak 15, 6 i Poslanica Galaćanima 3, 6). To znači da je vjera u Boga postojala davno prije nego što je židovski narod uopće nastao kao takav.

Isus kao Mesija

Isus nije u potpunosti objavio tko On uistinu jest sve do kasnije za vrijeme svoje službe. No u jednome trenutko kada se Isus sreo sa Samarijankom kod bunara, Isus je rekao zanimljive riječi: „Kaže mu žena: »Znam da ima doći Mesija zvani Krist – Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve.« Kaže joj Isus: »Ja sam, ja koji s tobom govorim (Ivan 4, 25 – 26).“

Dok je Isus pozivao svoje učenike, Andrija je „pronašao svoga brata Šimuna i rekao mu, ”pronašli smo Mesiju (što znači Krist)” (Ivan 1, 41).“

U Starom zavjetu Mihej je napisao „A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena. (Mihej 5, 1)“

U Davidovom Mesijanskom psalmu o dolasku Krista čitamo: „Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene. Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge, sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure u me (Psalam 22, 16 – 18).“

Ako se sjetimo onoga što piše u Matejevom Evanđelju, od 27. do 45. retka, vidjet ćemo da se ovaj dio 22. psalma upravo odnosi na Kristovo raspeće. Osim toga, možemo vidjeti i to kako se Kristovo raspeće i Njegova smrt na križu prorokovala stotinama godina prije nego što se to uopće i dogodilo. Izaija je prorokovao o dolasku Novog saveza i pisao je: „oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucim, da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one koji žive u tami (Izaija 42, 6 – 7).“  Velik broj ljudi je dobio natrag svoj vid, velik broj ljudi koji nisu mogli hodati su prohodali, velik broj nijemih je dobio sposobnost govora i velik broj mrtvih bio je oživljen. I baš kao što piše u prvom poglavlju Ivanovog Evanđelja (1, 4 – 8), Izaija je pisao da će Krist (ili Mesija) „povesti slijepe putem kojeg oni ne znaju, putevima koji oni ne poznaju ja ću ih voditi. Ja ću pretvoriti tamu koja se nalazi pred njima u svjetlost (Izaija 42, 16).“

Navodi iz Starog zavjeta

U Starom zavjetu postoji jako puno navoda koji govore o dolasku Mesije da je jednostavno nemoguće sve ih navesti u jednom članku. Ipak, postoji nekoliko njih za koje se može reći kako su ”važniji” i nekoliko njih koji jasno pokazuju kako Isus jest Mesija. Jedan od takvih stihova je onaj iz Izaije 7, 14 koji kaže: „Stoga sam Gospodin će vam pokazati znak. Pazite, djevica će začeti i roditi će sina, a njegovo će ime biti Emanuel.“ U ovome kontekstu ime ”Emanuel” znači ”Bog je s nama”, a činjenice i pokazuju da Isus i jest bio s nama u tijelu (Ivan 1, 14). Psalmist, za vrijeme svog prorokovanja toga kako će Isusa izdati Juda, on je napisao: „Čak i moj najbliži prijatelj kojemu sam vjerovao, onaj koji je jeo moj kruh, je sada podigao svoju ruku na mene (Psalam 41, 9).“

Naravno, ovo se i dogodilo za vrijeme posljednje večere kada je Juda izdao Isusa za trideset srebrnjaka. Psalam 22 jasno piše o tome kako se radilo o jednome čovjeku; o Isusu, a nikako ne o više ljudi ili pak o cijelom narodu i to najviše iz razloga što se tada Izrael još uvijek nije podijelio na dva naroda (kao što će se dogoditi nakon vladavine kralja Salomona). To u stvari znači da je u vrijeme kada je 22. psalam pisan Izrael postojao kao Izrael, a Židovi kao nacija nisu postojali.

Zaključak

Postoji ogroman broj stihova iz Starog i Novog zavjeta koji govore u prilog tomu da je Isus zaista Mesija, a upravo je nevjerojatno da Židovi to ne vide. Isus je ukorio religiozne vođe svoga vremena zbog svoje sljepoće, jer unatoč tomu što su oni jasno poznavali Pisma, njihova duhovna sljepoća ih je sprječavala da vide tko je uistinu Isus.

Bog ovoga svijeta je zaslijepio vrlo velik broj ljudi tako da oni ne mogu vidjeti pravi Isusov identitet tako da tek nakon što se Duh Božji spusti nad osobu, oni tek tada mogu doći k pokajanju i vidjeti tko je uistinu Isus. Tada ljudi zapravo vide koliko su oni u potrebi za Isusom što je upravo ono što ih tjera da idu ka križu i da svoje povjerenje daju upravo Njemu. Dan kada će i Židovi uistinu vidjeti tko je zapravo Isus se bliži, ali taj dan još nije došao, tako da sljepoća koju apostol Pavao naziva velom i danas ostaje nad ljudima. Taj veo će jednoga dana Bog podignuti, tako da svi Židovi i cijeli Izrael može zazvati ime Božje i biti spašeni. Tada će svi znati tko je uistinu Gospodin, a zemlja će se, kao što piše u Izaiji 11, 9 i Habakuku 2, 14, napuniti znanjem Božjim.

Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan Hečimović; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com

NAJNOVIJI ČLANCI