Je li nam Bog zaista to rekao? Postoje najmanje četiri opasnosti koje mogu nastati kada koristimo izraz ”pa, Bog mi je tako rekao”.
Stoljećima kršćani raspravljaju o ispravnoj ulozi koju karizmatski darovi trebaju imati u crkvama. Jesu li darovi kao što je govor u jezicima, prorokovanje i natprirodno iscjeljenje i danas dostupni kršćanima u modernim vremenima i djeluju li ti darovi ili su prestali djelovati s crkvom iz prvog stoljeća?
U vezi ovakvih stvari postoje snažna neslaganja.
Što se mene osobno tiče, vrlo sam agnostički orijentiran u vezi ovog pitanja. Ono sam što se često opisuje kao ”otvoren za darove, ali oprezan”. Drugim riječima, nikada osobno nisam iskusio niti jedan od tih karizmatičnih darova, ali vjerujem da služimo Bogu natprirodnog, koji i dalje može činiti čudesa.
Stoga, sve dok karizmatski vjerski vođe paze kako uče ljude o tome kako ispravno koristit duhovne darove, kao što je naglasio apostol Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima, obično ne postavljam previše pitanja.
No postoji jedna praksa koja se radi u karizmatskim krugovima, a koju preispitujem. Ta se praksa odnosi na to kada kršćanin započinje svoju rečenicu s riječima: „Bog mi je rekao“.
„Gospodin mi je rekao da trebamo kupiti novi crkveni prostor“. Ovu bi rečenicu pastor mogao reći svojoj zajednici. U ostalim situacijama, kršćani mogu vjerovati da im se Bog obratio u vezi tako svakodnevnih stvari, kao na primjer, što trebaju odjenuti.
Jasno je da je Bogu stalo do odluke koje se odnose na vodstvo koje se donose u crkvama i da mu je stalo što odijevamo na sebe. No kada netko kaže, bez razmišljanja, da mu je Bog rekao da treba učiniti nešto što nije jasno napisano u Bibliji, u mom umu se uključi crveno svjetlo.
Ne kažem da Bog više ne govori. Samo smatram da su neki od nas previše sigurni u to da im je Bog nešto rekao.
U nastavku slijede četiri opasnosti koje mogu nastati kada koristimo izraz ”pa, Bog mi je tako rekao”.
1. Možda izgovaramo Božje ime uzalud
Kada razmišljamo o Deset zapovijedi, od kojih jedna od njih zabranjuje izgovaranje Božjeg imena uzalud, obično mislimo da se tu govori o psovkama ili drugom obliku nedoličnog izražavanja, unutar kojeg se može izgovarati Gospodinovo ime. Psovanje nije dobro i to je nešto što treba izbjegavati, no ne smatram da se u toj zapovijedi govori o ovome.
Zapovijed više govori o tome što činimo u Božje ime, od onoga što činimo s Božjim imenom. Radi se o tome kako predstavljamo Božje ime. Ako predstavljamo Boga na način koji je protivan Njegovoj volji i onome tko Bog jest, onda smo u grijehu.
To znači da i ako izgovaramo ili činimo bilo što u Božje ime, a što nam Bog zapravo nije rekao da učinimo ili izgovorimo, tada izgovaramo Božje ime uzalud. Koristimo Božje ime na pogrješan način kako bismo promicali vlastite zamisli ili planove, dok u isto vrijeme tvrdimo da je sve to odobrio Bog, što znači da su nepogrješivi.
No je li nam Bog zaista to rekao? Što ako se radi o tome da smo osjećali da je nešto, za što vjerujemo da je dobro, biblijski utemeljeno i mudro? Nevažno je jesmo li ili nismo dobro procijenili. Izgovorili smo Gospodinovo ime uzalud.
Osim toga, ako smo bili u krivu i ako odluke koje smo donijeli nisu bile mudre i ako nisu bile u skladu s biblijskim narativom, ne samo da smo protupravno usvojili božanski autoritet, nego smo taj autoritet i pogrješno protumačili.
Dobro je ako snažno u sebi osjećamo da je neka odluka dobra i dobro je čak i ako smo uvjereni da nas Bog vodi u određenom smjeru. U redu je i riječima izraziti te osjećaje. No moramo paziti na perspektivu stvari. Osjećamo, predosjećamo i vjerni smo usred onoga za što se nadamo da je od Boga. To je dobro, no to je daleko od dobivanja jasne izjave od Boga.
2. Možemo zamijeniti vjeru s pogrješno usmjerenom sigurnošću
Jedan od razloga zašto nam izjava ”rekao mi je Bog” pruža tako veliko iskušenje jest, jer takva izjava uklanja bilo kakvu nesigurnost iz neke situacije. Čak i ako smo u krivu, ako vjerujemo da na je Bog nešto rekao u nama može proizvesti veću odlučnost. Nakon toga običavamo vjerovati da je povećana odlučnost ista stvar kao i povećana vjera. Drugim riječima, običavamo misliti da što smo sigurniji to je naša vjera snažnija. No, vjera i sigurnost nisu iste stvari. Ponekad se ovo dvoje preklapa. No u ostalim situacijama, ove dvije stvari su vrlo različite.
U određenim situacijama, pokazatelj naše najveće vjere jest ako u molitvi napravimo korak u situaciji koja izgleda jako nesigurno, kada ne znamo činimo li ispravnu stvar, ali naše odluke predajemo Bogu, čak i ako od njega nismo primili definitivnu potvrdu. Kada dođe do takvih situacija, potrebno je puno manje vjere za donošenje odluke i kretanja u tom smjeru od ”Bog mi je rekao”. Ne kažem da imamo zle namjere ako se tako ponašamo. Baš suprotno. Samo imam dojam da se ne možemo suočiti sa nesigurnostima, stoga moramo sami sebe uvjeriti da nam je Bog, na neki način, nekako nešto rekao.
No ponekad je Bog tih. Ponekad Bog djeluje usred naših nesigurnosti i tišine i to na načine koji će nam postati znani i otvoreni samo tijekom putovanja; ponekad i nekoliko godina kasnije. Izgovaranje ”Bog mi je to rekao” neće ovo promijeniti.
3. Ovakva rečenica umanjuje sposobnost razlučivanja zajednice vjernika
Osobno vjerujem da nam Bog prvo i najprije govori kroz svoju Riječ, što nam Duh Sveti pokazuje i kasnije primjenjuje na naša srca. No, ne želim reći da Bog ne može, u određenim situacijama na natprirodan način progovoriti u naša srca i ”gurnuti” nas u određenom smjeru, pogotovo kada se radi o donošenju odluka koje su važne za naše živote. Trebamo slušati taj glas i ići za onime što vjerujemo da nam govori otvorenih ruku. No u takvu avanturu ne trebamo ići sami.
Svaki puta kada u Novome zavjetu čitamo da Duh Sveti boravi u nama i da nas osnažuje, obično o ovom konceptu razmišljamo na individualistički način: „Bog boravi unutar mene“. No kada pogledamo malo bolje na zamjenice množine u originalnom grčkom spisu i kada u obzir uzmemo kolektivistički pogled na svijet crkve iz prvoga stoljeća, dolazimo do sljedećeg razumijevanja: „Bog boravi u nama“.
Kroz smrt i uskrsnuće Isusa Krista, Bog nas je pozvao ne samo u obnovljeni odnos s Njim samim, nego i u obnovljene odnose među nama samima. Bog govori drugima isto onoliko koliko govori i nama. Bog govori i kroz druge daleko više nego što smo toga svjesni. Samo trebamo slušati.
Kada izjavimo ”Bog mi je rekao”, umanjujemo ulogu koju bi ostatak zajednice imao kada se radi o tome je li nam Bog zaista nešto rekao. Jer, tko može raspravljati s nekime tko svoje zapovjedi dobiva izravno od Boga? Ovo je prilično dobar adut.
Ovo može djelovati za čovjeka kratkoročno. Sve dok ne radi nešto grješno i nešto što je očigledno oprečno Bibliji, tko može reći da nam Bog nešto nije rekao?
No kao što je Andy Stanley rekao: „Ljudi koji ne slušaju s vremenom će biti okruženi ljudima koji nemaju ništa za reći.“
Potrebna nam je mudrost od ljudi koji vole Isusa i u kojima je sila Duha Svetoga. Ako odbijamo slušati takve ljude, time propuštamo uvide u stvari koje je njima Bog dao, a koji mogu biti na našu dobrobit. Ako odbijamo slušati dovoljno dugo, ti ljudi mogu prestati nuditi njihov savjet.
4. Ta rečenica onoga koji je izgovara čini krajnjim autoritetom
U konačnici, nitko ne može sa sigurnošću potvrditi je li vam Bog nešto zaista rekao ili ste sami sebe uvjerili da jest, čak ni vi sami.
No činjenica jest da je Bog progovorio. Bog se otkrio kroz svoju pisanu Riječ. Iako Biblija ne objašnjava sve u detalje, učenja iz nje su sveobuhvatna. Drugim riječima, Biblija nam daje dovoljno sadržaja za donošenje odluka koje ne samo da su moralno utemeljene, nego su i mudre. No bez obzira na sve, biblijska mudrost onoliko je dobra koliko je dobro njezino tumačenje. Kada sami tumačimo Bibliju, što se može dogoditi svaki puta kada čitamo Bibliju i kada vjerujemo da je naše tumačenje jedini mogući odgovor, time od nas samih stvaramo krajnji autoritet.
Isto je nesumnjivo istina kada se govori o tome kako tumačimo događaje iz naših života, kao i ono u kolikom stupnju Bog pokušava komunicirati s nama. Kada smatramo da su samo naša tumačenja Biblije ispravna zbog toga što smatramo da nam je nešto Bog rekao, time isključujemo svaku drugu mogućnost za tumačenje. Iako možemo prizivati ime Božje, ne podčinjavamo se Božjoj volji, a to nas postavlja u vrlo opasan položaj.
Autor: Dale Chamberlain; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com
