Svaki puta dok pišem o vječno kontroverznoj temi o homoseksualnosti, predvidim reakcije i psihički se pripremim za neki napad. Čini se da svi imaju čvrsto mišljenje o navedenoj temi, a mnogi se niti ne srame izraziti to mišljenje (sve dok to mogu činiti iza kompjuterskih ekrana). Većinu puta, kritike prostižu od strane nevjernika koji afirmiraju homoseksualnost ili teološki liberalnih ‘kršćana’ koji vjeruju da Bog blagoslivlja istospolne odnose. Kako god, postoje iznimke.

Početkom ove godine, nakon što je jedan moj dio ponovno objavljen na internet stranici The Gospel Coalition, većinu kritičkih odgovora davali su kršćani koji, kao i ja, vjeruju da je homoseksualnost grijeh. Ali, za razliku od mene, oni vjeruju i da je samo doživljaj istospolne privlačnosti svojevoljni čin grijeha. Brojni čitatelji su me pohvalili zbog obraćenja od homoseksualnog ponašanja, ali su neki isto tako ustvrdili da moja borba sa istospolnom privlačnošću ukazuje na to da nisam iskreno i potpuno predan Bogu. Neki su napisali da Bog neće biti zadovoljan sa mnom sve dok ja ne prestanem osjećati istospolnu privlačnost.

Jesu li oni u pravu? Je li moj osjećaj istospolne privlačnosti grijeh? Mogu li ja udovoljiti Bogu iako ti osjećaji u meni još uvijek postoje?

Moj kratak odgovor jest – ne. Ne smatram da su ovi ljudi u pravu. Ali, isto tako, ne smatram ni da su uobičajeni kontra-argumenti točni.  Mnogi kršćani tvrde da ne postoji ništa loše u romantičnim i seksualnim željama za istim spolom. Oni vjeruju da to postaje problem samo ako odgovorite na takve želje.

Homoseksualno ponašanje je krivo i grešno, kažu oni, ali osjećaji sami po sebi, su moralno neutralni. Oni ne vide ništa loše u tome da je netko „gay orijentiran“.  Iako više favoriziram ovo mišljenje, ne mogu ga potpuno prihvatiti.

Većina kršćana se slaže s tim da Biblija jasno uči da je homoseksualno ponašanje grijeh.  Ali, što Biblija govori o homoseksualnim osjećajima? Je li grijeh samo osjećati romantičnu ili seksualnu privlačnost prema istom spolu? Ja mislim da može biti. Ne vjerujem da osoba čini seksualni grijeh samo doživljavanjem nenamjernog, spontanog iskušenja da seksualno sagriješi. Ali vjerujem da osoba čini grijeh ako nastavi pogodovati požudnim mislima radije nego se pokušati oduprijeti istima preusmjeravajući svoje misli prema Kristu.

Neki sam dan hodao ulicom i osjetio neočekivanu seksualnu privlačnost prema jednom muškarcu koji je prošao pored mene, ali sam istog trenutka zarobio tu misao i uklonio je snagom Duha Svetoga.  Ne vjerujem da sam sagriješio, već smatram da sam proslavio Boga tom pobjedom u trenutku iskušenja. Ali što da nisam tu misao zarobio? Što da sam je pustio, makar nakratko, da preraste u požudnu fantaziju? Bih li tada počinio grijeh unatoč tome što zapravo nisam ‘ništa učinio’? Da, apsolutno! „Činiti“ nije nužno da bi nešto bilo grijeh. Moguće je potajno unutar misli i namjera srca griješiti. Samo pitajte Isusa: „A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu.“ – Mt 5,28.

Isus nas ne osuđuje kada zbog nenamjernog, spontanog iskušenja osjetimo želju da seksualno zgriješimo; On je osudio gledanje s požudnim namjerama. Požudna namjera je ključan izraz ovdje. Kada sam ja prošao pored tog muškarca na ulici, moj prvotni osjećaj privlačnosti prema njemu nije bio namjeran. Samo se dogodio! Suzbio sam tu misao usmjerivši svoj um prema Kristu i stoga ne vjerujem da sam sagriješio. Ali da sam namjerno nastavio pogodovati toj nenamjernoj misli i dopustio sebi požudno maštanje, tada bih zgriješio.

U sažetku, postoji razlika između iskušenja i požude. Iskušenje je nenamjernan doživljaj spontane privlačnosti prema grijehu. Iskušenje nije grijeh. Požuda je namjerno prepuštanje iskušenju seksualne prirode i prerastanje istoga u perverzni užitak pojedinca. Požuda jest grijeh.

Kako god, je li moj prvotni osjećaj privlačnosti prema muškarcu pored kojega sam prošao prirodan ili je to moralno neutralan doživljaj? Može li se to usporediti sa oženjenim muškarcem kojega instinktivno privlači žena koja nije njegova supruga? Ne mislim da može. Iako ne vjerujem da  jedan i nenamjeran doživljaj homoseksualne želje predstavlja grijeh, isto tako ne vjerujem da je to prirodno ili moralno neutralan doživljaj. Homoseksualna želja nije dio Božjeg prvotnog stvaralaštva, već je to nešto što se pojavilo s Istočnim grijehom. Ona je apsolutno neprirodna.

Da Adam nikada nije pao i da se ljudska priroda nikada nije iskvarila grijehom, napasti za počinjenje homoseksualnih djela (ili heteroseksualno silovanje i heteroseksualna pedofilija) ne bi postojale u ljudskim srcima. Kada je Adam sagriješio protiv Boga, njegova je narav postala iskvarena, a njegovi potomci su nasljedili takvu narav. Mi nismo rođeni dobri niti moralno neutralni; mi smo „grešni rođeni“ i „začeti u grijehu“ (Ps 51,7). Naša grešna priroda je grešno tlo iz kojeg niču seksualne izopačenosti.

Kako god, neki će tvrditi da je Isus, čija narav nije bila iskvarena grijehom, bio u iskušenju da počini homoseksualni grijeh jer Heb 4, 15 kaže: „Ta nemamo takva Velikoga svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavan svime..“ Ako su ovi ljudi u pravu i ako je Isus zaista bio iskušavan da počini homoseksualni grijeh, logički slijedi činjenica da je također bio napastovan da počini bilo koji drugi seksualni grijeh, uključujući heteroseksualno silovanje i pedofiliju. Kako god, ja smatram da ovaj stih iz Biblije ne znači da je Isus prolazio kroz iskušenja za svaki grijeh za koji je iskušavana i svaka grešna osoba.

S obzirom na Isusova iskušenja, teolog Joseph Benson jednom je napisao:

„Ono što je ovdje rečeno o sličnosti između kušnji našega Gospodina i naših kušnji, ne upućuje na pravu sličnost; jer On je bio slobodan od takve iskvarene prirode koja je, kao posljedica Adamovog grijeha,  pogodila čitavo čovječanstvo.“

Ne vjerujem da je iskušenje koje je Isus doživio (ili Adam i Eva prije nego su počinil grijeh) uključivalo iskušenje za počinjenjem homoseksualnog grijeha. Prema Pavlu, ono što prethodi homoseksualnim željama jest odbijati voljeti Boga i klanjati Mu se – dvije stvari u kojima Isus nikada nije posustao (Rim 1, 21-27). Homoseksualna želja je nusprodukt iskvarenosti, grešne prirode.

Pa što onda to znači za ljude poput mene koji svakodnevno prolaze kroz iskušenje ove neprirodne želje? Trebam li živjeti u stanju konstatne uznemirenosti zbog osjećaja gadljivosti prema samome sebi, neprestano si govoriti da sam iskvareno i beznačajno smeće? Ne! Radosna vijest evanđelja jest da, unatoč tome što nisam savršen, Bog me voli i poslao je svoga Sina da me spasi od moje iskvarenosti. Zato što me Bog oživio zajedno s Isusom, više me ne određuje moje tijelo i sve izopačene želje unutar istoga. Ja nisam iskvarenosti koja prebiva u meni; ja sam pravednost Božja u Kristu.

Vjerujem da će moja naklonost prema istom spolu iščezavati istim intenzitetom kojim me Bog posvećuje. Kako god, ako je moje iskustvo imalo nalik iskustvu onih koji se bore sa osjećajem istospolne privlačnosti još i prije mene, znajte da je vrlo vjerojatno da će to iskušenje postojati sve do dana dok ne umrem ili dok se Krist ne vrati.  A sve dok jedan od tih dana ne dođe, ja ću zajedno s apostolom Pavlom iskreno i pun nade jecati: “Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga? Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem!“ – Rim 7, 24-25.

Autor: Matt Moore; Prijevod: Suzana Z.; Izvor: Mooremat.org