Što su pastoralne poslanice?

Pastoralne poslanice su 1. i 2. poslanica Timoteju i Poslanica Titu. Svaku od tih poslanica napisao je apostol Pavao.

Kao što možemo zaključiti, 1. i 2. poslanica Timoteju napisane su za Timoteja, dok je poslanica Titu napisana za Tita. Pastoralne poslanice poznate su pod tim nazivom, jer se u njima piše jako puno o pastorstvu i dužnostima pastira.

1. Timoteju

Kao što smo rekli, 1. Timoteju napisao je Pavao za Timoteja. Pavao o Timoteju govori kao o ”mom istinskom sinu po vjeri”. (1. Timoteju 1, 2) Timotej je bio posebna osoba u Pavlovom životu, jer mu je Pavao povjerio upravljanje crkvom u Efezu.

Timotej je putovao s Pavlom kroz mnoga misijska putovanja i iz prve je ruke učio od Pavla. 1. poslanica Timoteju govori o Pavlovom ohrabrenju za Timoteja, za crkvu te opis dužnosti pastira crkve. U ovoj poslanici Pavao također upozorava Timoteja na lažne učitelje. (1. Timoteju 1, 3-11) U nastavku poslanice, Pavao Timoteju piše mnoga upozorenja, kao i upute o tome kako najbolje može voditi svoju zajednicu.

Pavao u ovoj poslanici naglašava važnost toga da se dopusti da samo muškarci budu pastiri crkava. (1. Timoteju 2, 12) Mnogi ljudi tumače ovaj stih kao navod da žena nikada ne smije govoriti u crkvi, no to nije istina.

To je samo jedan od stihova koji upućuje pojedince da pastor može biti samo muškarac. No to nije ponižavajuće za žene ni na koji način. Unutar poslanice, Pavao također govori Timoteju o ispravnom obliku i načinu štovanja:

Hoću dakle da muškarci mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre; isto tako žene – u doličnu držanju: neka se rese stidljivošću i razborom, ne pletenicama i zlatom ili biserjem ili skupocjenim odijelom, nego – dobrim djelima, kako dolikuje ženama koje ispovijedaju bogoljubnost.“ (1. Timoteju 2, 8-10)

Iz ovih riječi Pavao nam govori da, dok štujemo, trebamo štovati u čistoći srca, ”bez ljutnje i neslaganja”. (1. Timoteju 2, 8) Pavao također potiče žene na dolično odijevanje i na zaodijevanje u dobra djela, kroz štovanje Boga.

Treće poglavlje govori o kvalifikacijama zrelih kršćanskih vođa, uključujući muške i ženske đakone i nadglednike. (1. Timoteju 3, 1-13) Ovo poglavlje također objašnjava doksologiju: „Da, po sveopćem uvjerenju, veliko je Otajstvo pobožnosti: On, očitovan u tijelu, opravdan u Duhu, viđen od anđela, propovijedan među narodima, vjerovan u svijetu, uznesen u slavu.“ (1. Timoteju 3, 16) Četvrto poglavlje govori o još važnijim uputama za Timoteja i crkvu u Efezu. Pavao potiče Timoteja neka ne dopusti da mu se bilo tko obraća svisoka zbog njegove mladosti, nego da radije postavi primjer kroz pobožna djela. (1. Timoteju 4, 12) Također potiče Timoteja neka se posveti čitanju Biblije i podučavanju drugih biblijskim istinama. Peto poglavlje govori o važnosti zbrinjavanja starih i udovica. (1. Timoteju 5, 1-25)

Slično kao i u drugim podučavanjima u Bibliji, Pavao potiče Timoteja neka pomaže udovicama, ako su one zaista u potrebi i ako ispune kvalifikacije, koje su potrebne kako bi se udovici pomoglo u crkvi. Isto to bi trebale činiti i crkve danas. Šesto poglavlje govori o robovima, lažnim učiteljima, ljubavi prema novcu i uputama za Timoteja. U ovom poglavlju 1. poslanice Timoteju čitamo popularni stih, u kojem Pavao potiče Timoteja neka bježi od zlih želja: „A ti se, Božji čovječe, toga kloni! Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan i radi kojega si dao ono lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima!“ (1. Timoteju 6, 11-12)

Isti izazov Pavao i nama daje danas; potiče nas na življenje života koji odaju štovanje Gospodina i potiče nas da Mu služimo u potpunosti.

2. Timoteju

Kada je Pavao pisao ovu poslanicu Timoteju, nalazio se u rimskom zatvoru. Pavao je imao razloga biti očajan, no i dalje je vjerovao u Krista i kroz svoju poslanicu je ohrabrio Timoteja. Ovo je zapravo bila posljednja Pavlova poslanica, prije nego što ga je Neron dao osuditi na smrt. Bez sumnje, ovo je bila vrlo posebna poslanica za mladoga Timoteja, budući da je to bila posljednja poslanica koju će dobiti od dragog prijatelja.

2. poslanica Timoteju pokriva teme kao što su odanost unutar crkve, upute za pastire, nadahnuće Duha Svetoga, spremnost na propovijedanje Božje Riječi, kao i poznati odlomak o vođenju dobre bitke. (2. Timoteju 4, 7-8)

Današnje crkve trebaju učiti iz uputa koje je Pavao napisao u ovoj poslanici. Svi mi možemo biti ohrabreni riječima Pavla, u kojima on potiče Timoteja: „Ti dakle, sine moj, jačaj u milosti, koja je u Kristu Isusu.“ (2. Timoteju 2, 1)

Pavao upozorava Timoteja na buduća vremena u ovoj poslanici, gdje piše da će doći mračna vremena u budućnosti, kada će mnogi ljudi ”voljeti samo sebe”. (2. Timoteju 3, 1-9) Pavao također potiče Timoteja neka slijedi životni put, kako ga je Pavao naučio.

Timotej je bio svjestan Pavlovih poteškoća, progona i toga da je Pavao ostao vjeran Bogu i Njegovoj poruci cijeli svoj život. (2. Timoteju 2, 10-15) Valjanost i pouzdanost Biblije naglašena je u Pavlovim riječima, u kojima Pavao govori Timoteju sljedeće: „Sve je Pismo Bogom nadahnuto i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za odgajanje u pravdi, da bude savršen čovjek Božji, spreman za svako dobro djelo.“ (2. Timoteju 3, 16-17) Stavljena je važnost na spremnost propovijedanja Evanđelja u svakom razdoblju života. (2. Timoteju 4, 1-5) Kao vjernici, bez obzira na to radi li se o pastirima ili ne, svatko bi trebao širiti istinu o Kristu, kroz djela i riječi.

Pastirski posao je ponekad iscrpljujući i vrlo težak, no ispunjenje koje donosi duši osobe, veće je od bilo kakve poteškoće. Čak i ako vjernici nisu pastiri, mogu slijediti Pavlova učenja i živjeti živote, koji će Bogu odavati čast i možemo služiti Bogu u našim svakodnevnim životima.

Poslanica Titu

Poslanica Titu zaokružuje pastoralne poslanice. Ovu je poslanicu Pavao napisao za Tita.

Pavao je tijekom svojih misionarskih putovanja utemeljio crkvu na Kreti i ondje je postavio Tita, da bude zadužen za vođenje crkve. (Titu 1, 5)

Tit je bio čovjek koji je volio Boga, bio je vjeran Bogu i dobro je bio znan među svojom braćom. Pavao je napisao ovu poslanicu Titu, kako bi ga ohrabrio i kako bi mu dao upute za ulogu pastira. Slično 1. i 2. poslanicu Timoteju, upute koje je Pavao dao Titu odnose se i na nas.

Pavao potiče Tita neka odredi samo one starješine koji vole Boga i koji ispunjavanju zahtjeve, koje trebaju ispuniti kako bi mogli postati starješine. (Titu 1, 5-9) Ti su zahtjevi bili visoki, a Tit je želio odrediti za starješine samo one koji ispunjavaju te zahtjeve. Biti starješina je važna odgovornost i ne može ju se jednostavno dati bilo kome. Umjesto toga, starješine se treba odrediti kroz molitvu, razmatranje i prosudbu osobnosti ljudi. Pavao je također podučio Tita kroz ovu poslanicu da treba podučavati ljude u skladu s biblijskim pravilima, neka podučava muškarce i žene na ponašanje koje je u skladu s Kristovim vrlinama i na podučavanje mladih na život koji je ispunjen samokontrolom. (Titu 2, 1-5)

Pavao upućuje Tita neka podsjeti crkvu na potrebu iskazivanja poštovanja prema vladarima i vlasti: „Opominji ih, da se pokoravaju vlastima i poglavarima, da budu poslušni i spremni na svako dobro djelo; Nikoga da ne psuju, da se ne svađaju, da budu čedni i svaku krotkost da pokazuju prema svim ljudima!“ (Titu 3, 1-2) Pavao potiče Tita i crkve na življenje života, koji će donijeti slavu Bogu. Podsjeća ih na Evanđelje i na to kako nas je Krist spasio: „A kad se pokaza dobrota i čovjekoljublje Boga, Spasitelja našega, ne za djela pravde, koja mi učinismo, nego po svojemu milosrđu spasi nas kupelji novoga rođenja i obnovljenja Duha Svetoga, kojega izli na nas obilato po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, da opravdani milošću njegovom, po nadi budemo baštinici života vječnoga.“ (Titu 3, 4-7) Na isti način mi danas trebamo živjeti živote, Bogu na slavu, podsjećajući sami sebe na Kristovo dovršeno djelo na križu i kroz primjenu Kristovog djela na naše živote.

Autorica: Vivian Bricker; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com

PROČITAJTE JOŠ: