Ponos je suprotan od poniznosti. Zbog čega je taj grijeh toliko opasan? Dok nas poniznost potiče na to da se ponizimo i da druge izdignemo, ponos čini suprotno.

Nedavno sam imala razgovor sa svojom kćeri tinejdžerkom, u kojem je objasnila zbog čega ne voli pjevati ispred drugih ljudi. Gospodin je mojoj kćeri dao dar pjevanja i otkako je bila malena rekla sam joj neka bude ponizna s tim darom. Govorila sam joj neka ne bude ponosna, arogantna i umišljena zbog pjevačkih mogućnosti.

Prekinula me je i rekla mi kako ne bi trebala pjevati ispred ljudi. Toliko se bojala da ne bude ponosna da joj je uvijek nevoljko pjevati. Trebala sam joj objasniti da postoji razlika između dopuštanja svjetlosti da svijetli i popuštanja ponosu. 

Ponos je suprotan od poniznosti. Dok nas poniznost potiče na to da se ponizimo i da druge izdignemo, ponos čini suprotno. Ponos nas potiče da uzdižemo sebe, naša postignuća, darove, talente, obrazovanje, bogatstvo i čak naše poznavanje Biblije u odnosu na druge. Ponos stvara nadmetanje i uzrokuje podjele i sukobe u crkvama, obiteljima, prijateljstvima, na radnim mjestima i čak unutar naroda. 

Biblija je prepuna primjera ponosa. Adam i Eva pokazali su ponos u tome što ne samo da su željeli ”biti poput bogova, znajući dobro i zlo” (Postanak 1, 5), već su odbili priznati odgovornost za svoje postupke (pročitajte Postanak 1, 12-13).

Ponos je u Postanku 4 uzrokovao da Kain ubije Abela i da ljudi požele izgraditi toranj prema raju i da sebi osmisle ime u Postanku 11. Ponos je bio korijen Sarine odluke da Abrahamu preporuči Hagaru u Postanku 16 i da Josipa braća prodaju u ropstvo u Postanku 37. Postoje mnogi primjeri u Bibliji gdje su ljudi hodali u ponosu, kao i dijelovi Pisma koji nas uče zbog čega je ponos smrtonosan. 

Ponos nas sprječava da vidimo Boga

„Drsko misli bezbožnik: “On ne vidi!” “Nema Boga”; tako je stalno mišljenje njegovo“. (Psalam 10, 4) 

Ponos je opasan jer nas sprječava da vidimo Boga. Ponosni ljudi ne vide važnost u spoznaji Boga ili njegovanju odnosa s Njime. Oni se oslanjaju na vlastito razumijevanje i vjeruju kako znaju bolje od Boga. Na taj način je đavao prevario Adama i Evu. 

Ponos vodi do uništenja

„Pred slomom ide oholost i pred padom uznositost“. (Mudre izreke 16, 18) 

Kao što sam ranije spomenula, ponos će nas spriječiti da vidimo Boga. Kada ne tražimo Boga, naputke, mudrost ili vodstvo, zasigurno ćemo se naći u mnogim nevoljama. Bog upravlja našim koracima kako bi se pobrinuo da iskusimo obilje života, koje bi trebalo biti naše u Kristu. Nažalost, ponosni ljudi na putu su prema uništenju, ali oni to ne znaju. Zaista, oni su toliko usredotočeni na sebe i na ono što oni žele da neće slušati mudre naputke te će u konačnici okusiti uništenje. To jasno vidimo u Kainu. Bog ga je upozorio (Postanak 4, 6-8), no Kajin je ignorirao Boga i ubio svoga brata. 

Ponos nas baca nisko

„Oholost ponizuje čovjeka, a ponizan duhom postiže časti“. (Mudre izreke 29, 23) 

Muškarac ili žena koji se uzvisuju bit će poniženi; samo je pitanje vremena. Ponosita osoba traži čast, prepoznavanje i postignuća i učinit će sve što je u njezinoj moći kako bi to dobila. Sabotirat će i iskorištavati druge, odbacivati Boga i napustiti svakoga tko im ne pomogne u trci za njihovim ciljevima. Dok se penju ljestvama uspjeha, naudit će svakome tko se nađe na njihovome putu. Ponos u srcu te osobe će je eventualno baciti nisko, lišavajući ih časti za kojim ona čezne. Nije li se točno to dogodilo kada su Sari dosadili Hagara i Išmael?  Izbacila ih je iz kuće jer oni više nisu služili njezinoj svrsi. (Postanak 21, 9-10) 

Ponos ignorira Božji sud

„Da budu napunjeni svake nepravde, zloće, bludnosti, lakomstva, pakosti, puni zavisti, ubojstva, svađe, lukavstva, podmuklosti, doušnici, Klevetnici, bogomrsci, oholi, naduti, izmišljači zala, nepokorni roditeljima…Oni, istina, znadu odredbu Božju, da oni, koji to čine, zaslužuju smrt; ipak oni to čine, dapače i odobravaju onima koji to čine“. (Rimljanima 1, 29-32; 32) 

Ponosni ili ponositi ljudi mogu znati za Božji sud i dalje ga odabrati ignorirati. Otkako sam prihvatila Krista 1989. evanđelje sam podijelila s mnogima. Jedna od stvari koje kažem je: „Sada ne možeš reći da ne znaš“. Ponosni ljudi vjeruju da ignoriranje ili poricanje Božjeg suda znači da suda nema. To ne znači to. Prema 2. Petrovoj 2, 4-6, Bog nije poštedio anđele, ljude u Noine dane, niti Sodomu i Gomoru. Na isti način ljudi su tada ignorirali Božji sud i na isti ga način ignoriraju danas. Stoga, kada ljudima ispripovijedamo Radosnu vijest i oni je odbace, trebamo se nastaviti moliti za njih. 

Bog se odupire ponosnima

„A daje on i veću milost. Zato govori: Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost“. (Jakovljeva 4, 6) 

Ne znam za vas, ali meni je potrebna Božja milost. Biblija proklamira da Bog daje svoju milost slobodno poniznima, no da se Bog opire ponosnima. Svatko od nas u životu je iskusio protivljenje. No, Božje protivljenje je drugačija vrsta. Zamislite da se suočite s protivljenjem u svemu što poduzmete. Brak vam bude težak. Djeca postanu buntovna. Posao karijere ne ide onako kako ste planirali. Otpor će eventualno dovesti do frustracije i ljutnje. Možda je ponos razlog zbog kojeg neki ljudi ne dobivaju blagoslove za kojima toliko čeznu. Kralj Šaul je bio ponosan i znamo da mu se Bog odupro. 

Grijeh ponosa je svjetovan

„Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi Očeve. Jer što je god svjetovno – požuda tijela, i požuda očiju, i oholost života – nije od Oca, nego od svijeta“. (1. Ivanova 2, 15-16) 

Ponos je toliko smrtonosan jer voli svijet i stvari od svijeta. Ponos traži priznanja umjesto Božjeg odobravanja. To vidimo u društvu koje vode društveni mediji. Ljudi rade svakakve stvari kako bi ih se voljelo i slijedilo. Dobivaju više priznanja kroz te ”lajkove” i praćenja nego što bi ikada dobilo kada bi slijedili Boga.

Kršćanski život nije nadmetanje u popularnosti; to je život poslušnosti i služenja Ocu. Isus nas je upozorio u Mateju 6 o činjenju stvari samo kako bi ih vidjeli ljudi. Bog želi da stvari radimo u tajnosti i obećava da će nas nagraditi u javnosti. (Matej 6, 4) 

Bez obzira na to gdje se nalazite u kršćanskom hodu, trebate se čuvati protiv ponosa. Vjerujem da se svatko bori na ovome području, na jedan ili drugi način. Neki ljudi su ponosni u vezi njihova izgleda. Drugi su ponosni u vezi njihovih karijera ili poslova. Nekima je ponos u njihovim bankovnim računima. Drugi vjeruju da su njihova crkva, denominacija ili pastor bolji od drugih. Da, ponos se može pokazati na mnoge načine i trebamo ih biti svjesni. 

Ponos je smrtonosan jer ako se na njega ne obrati pozornost, uzrokovat će da se protivimo Bogu, ignoriramo Njegove sudove, upozorenja i savjet, utjecat će da donosimo bezbožne odluke koje će voditi prema našem uništenju. Kao pomoć u borbi protiv ponosa, trebamo hodati u poniznosti, proučavati Bibliju, primjenjivati biblijska učenja i tražiti mudrog savjetnika koji će nam reći istinu kada hodamo u ponosu. 

Ponizimo se i neka Bog upotrijebi svoje Kraljevstvo i slavu te neka sva priznanja pripadnu Ocu. 

Autorica: Aretha Grant; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Ibelieve.com

PROČITAJTE JOŠ:

NE PROPUSTITE!VIŠE OD AUTORA