Grijeh stvara prepreku u našem odnosu s Bogom. Zato je važno svakodnevno Mu priznati sve grijehe. Što je priznanje grijeha?
Bog ne želi da kao vjernici griješimo. To možemo vidjeti iz događaja Isusa i preljubnice u Ivanu 8. Isus, kao jedini bez grijeha, jedini koji može oprostiti grijeh i jedini kvalificiran za osudu grijeha, nije osudio ovu ženu. Ali, Spasiteljeve posljednje riječi koje su joj upućene bile su:
“Idi i odsada više nemoj griješiti.” (Ivan 8, 11)
Koliko god to ne htjeli, i dalje griješimo u svom svakodnevnom životu, jer je grešna narav u nas ubrizgana kroz pad. Budući da je Bog svet, ne može tolerirati grijeh, a naš nas grijeh odvaja od Njega, postajući prepreka našem zajedništvu s Njim.
“Nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša.” (Izaija 59, 2)
Priznanje grijeha: Što znači priznati grijeh?
Priznanje grijeha je priznavanje Bogu onoga što smo krivo učinili, mislili i rekli. Priznajemo da smo prekršili Božji zakon i pred Njim stojimo krivi.
Kada griješimo, stvara se prepreka između nas i Boga. Zbog toga trebamo priznati svoje grijehe. Kada priznamo svoje grijehe, oproštaju nam se i obnavlja se naše zajedništvo s Njim. Ne bismo smjeli zanemariti svoje grijehe niti ih pokušavati prikriti.
Tko skriva svoje grijehe, nema sreće, a tko ih ispovijeda i odriče ih se, milost nalazi. (Izreke 28, 13)
Umjesto da skrivamo svoje grijehe, trebali bismo ih priznati, vjerujući u obećanje iz 1. Ivanove 1, 9:
Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde.
Dok priznanje uključuje priznavanje onoga što smo učinili pogrešno, pokajanje uključuje želju za promjenom puta. Ne samo da priznajemo svoj grijeh, već poduzimamo korake da ga prebrodimo i napustimo. Ispovijed bez pokajanja samo su riječi. Većina će ljudi priznati grijeh, ali možda se nemaju namjeru promijeniti. Njihovo pokazivanje kajanja posljedica je njihovih djela, a ne grijeha.
Ivan Krstitelj propovijedao je pokajanje, pripremajući put za Mesiju: ”Rodite dakle rod dostojan pokajanja” (Matej 3, 8). Drugim riječima, Ivan je savjetovao svojim slušateljima da ne samo da priznaju svoje grijehe, već svojim životom pokazuju da su se uistinu pokajali za njih.
Kako priznati svoje grijehe?
Biblija predstavlja dva načina za priznanje grijeha. Prvo, moramo priznati svoje grijehe Bogu. U molitvi Mu trebamo reći sve što smo sagriješili i tražiti da nam oprosti i opere nas Isusovom krvlju. Drugo, trebamo priznati svoje grijehe drugim vjernicima. Jakovljeva 5, 16 kaže: “Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite! Mnogo može žarka molitva pravednikova.” Kad smo nekome učinili nepravdu, prikladno je toj osobi priznati svoje nepravde i tražiti oprost od te osobe.
Iako ne možemo prisiliti nekoga da nam oprosti, uvijek bismo mu trebali omogućiti tu mogućnost kako bi mogao živjeti bez gorčine prema nama. Biblija je ispunjena zapovijedima da jedni drugima opraštamo (Matej 6, 14; Efežanima 4, 32; Kološanima 3, 13).
Bog želi da živimo čiste savjesti i čistog srca
“Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!” (Matej 5, 8)
To je moguće samo kada se redovito kajemo i borimo protiv grijeha, imajući Isusa kao uzor uvijek pred sobom.
On nikad nije morao priznati svoje grijehe jer ih nikada nije počinio, ali mi smo nesavršena Božja djeca i zato moramo naučiti kako redovito priznati svoje grijehe Bogu i drugim ljudima kako bismo mogli živjeti bez krivnje i srama.
