Što znači “razapeti svoje tijelo”?

Što je tijelo i što znači razapeti ga? Naš Gospodin je bio razapet na križu i umro je za naše grijehe. Koju bismo pouku iz toga trebali izvući?

Iz biblijske perspektive, tijelo je “ono što je protivno Duhu”. Tijelo i Duh su dvije suprotstavljene sile koje postoje u vjerniku. Duh je Duh Sveti, a tijelo je dio vjernika koji se ne slaže s Duhom.

Tijelo je dio nas koji se opire našoj preobrazbi u novu osobu u Kristu. A budući da je to slučaj, vrag želi iskoristiti užitke našeg tijela kako bi nas držao robovima starih navika i grešnih stavova.

Što znači razapeti tijelo?

“Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela!” (Gaćanima 5, 16)

Kao kršćani trebamo težiti da uvijek hodimo u Duhu. Međutim, da bismo to učinili, moramo svjesno razapeti tijelo, ali što to zapravo znači? Raspeće je pojam koji se koristio da opiše metodu stavljanja nečega u smrt. Proces je bio spor i vrlo bolan za tijelo. U kršćanskom smislu to bi trebalo da nas navede na paralelu s nesebičnošću Krista, koji je napustio vlastitu volju, želje, osjećaje, naklonost, utjehu, pa čak i svoj život da poštuje i pokorava se volji Očevoj, što bi trebao biti i naš svakodnevni posao.

“Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama.” (Galaćanima 5, 24)

“Tijelo” koje se mora razapeti je princip grijeha koji postoji u našoj paloj ljudskoj naravi. U ovom svijetu živimo u tjelesnim tijelima, a tijelo je, budući da je slabo (Marko 14, 38), vrata prema grijehu. Naša tijela, iako sama po sebi nisu grešna, prirodno žude za udobnošću i užitkom, a prečesto podliježu iskušenjima, proizvodeći djela tijela (Galaćanima 5, 19–21). Grijeh se ukorijenio u tijelu, kojim prevladava bezakonje svih vrsta.

Razapeti tijelo opisuje namjerno ubijanje stare grešne naravi

Pavlove upute u gornjim stihovima nadahnuo je sam Isus Krist koji je rekao: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom” (Marko 8, 34)

Vjernici se trebaju ponašati poput osobe koja nosi svoj križ do mjesta pogubljenja. Stoga, razapeti tijelo ilustrira smrt sebičnih, grešnih želja. Vjernici trebaju uzeti svoju staru grešnu narav i, slikovito rečeno, pribiti je na križ. Mi razapinjemo tijelo kroz pokajanje za grijehe – okrećući leđa starom načinu života, govoreći “ne” sebičnim i grešnim strastima i pokoravajući se Bogu i Njegovoj Riječi.

“Ne predajite grijehu udova svojih za oružje nepravde, nego sebe, od mrtvih oživjele, predajte Bogu i udove svoje dajte Bogu za oružje pravednosti.” (Rimljanima 6, 13)

U drevnom svijetu raspeće je bilo najsramniji oblik smrti, rezerviran za najgore kriminalce. Pavao je nesumnjivo želio da njegovi čitatelji shvate da se s tijelom ne smije postupati s poštovanjem, dobrotom ili čak ravnodušnošću. Tjelesna narav toliko je zla da ne zaslužuje ništa osim najstrašnijih kazni. Raspeće je također bilo jedan od najbolnijih oblika pogubljenja. Vjernici ne bi trebali očekivati ​​da će usmrtiti tijelo, a da ne iskuse bol i patnju.

PROČITAJTE JOŠ: