Zašto riječ ”Abba” ne znači ”Tatica”?

Iako mnogi tvrde da aramejska riječ ”Abba” znači ”Tatica”, autor ovog teksta nam otkriva istinu koju kršćani trebaju znati. 

Ponekad nas se uči da aramejska riječ ”Abba”, spomenuta u poslanici Rimljanima 8, 15 i Galaćanima 4, 6 ukazuje na to da se, u našem odnosu koji proizlazi iz strahopoštovanja prema Bogu, Ocu trebamo obraćati sa ”Tatice”.

Novozavjetni učenjak Murray Harris, čovjek kojeg zovu jednim od najvećih grčkih umova današnjice, raspravlja o tome zašto ovo nije tako. 

Tekst koji slijedi isječak je iz njegove knjige „Navigacija kroz tekst: Vodič kroz probleme u stihovima iz Novoga zavjeta“ (slobodni prijevod). 

Istina je da u židovskom Talmudu i drugim židovskim spisima pronalazimo rečenice poput: „Kada dijete okusi pšenicu, odnosno kada se odvikne od majčinog mlijeka, ono nauči izgovarati abbā i immā, što je slično našim riječima ”tata” i ”mama”. 

No čak i ako je izraz abba nastao kao zvuk dječjeg brbljanja, što je daleko od istine, u Isusovo vrijeme to je bila uobičajena riječ koju su koristili odrasli, koja je značila ”Otac” ili ”moj Otac,” u pogledu toga kako su se ljudi odnosili prema Bogu s obzirom na poštovanje. 

Abba je bio izraz poštovanja

Odnosno, Abba nije bio dječji izraz koji se mogao usporediti s “Tatom”. Bio je to pristojan i ozbiljan izraz, ali ujedno i razgovorni i poznat, kojeg su odrasli sinovi i kćeri redovito koristili kada su se obraćali svome ocu.

Ideje o jednostavnosti, prisnosti, sigurnosti i naklonosti vežu se uz ovu kućansku riječ o dječjem povjerenju i poslušnosti. Stoga kako bismo otkrili osjećaj tople i povjerljive bliskosti koja pripada riječi, mogli bismo je prikladno parafrazirati kao „dragi oče“.

Da je Pavao htio prenijeti smisao riječi “Tatica”, mogao je upotrijebiti grčku riječ koju bi nesumnjivo znao: papas ili pappas što znači “tatica” ili “tata”, odnosno dječju riječ za “oca”. Postoje još četiri razloga zbog kojih je Abba neprimjereno prevesti s ”Tatica”.

Prvo, u sva tri odlomka iz Novoga zavjeta, u kojima se pojavljuje riječ Abba (Marko 14, 36; Rimljanima 8,15; Galaćanima 4, 6), ona je odmah prevedena s izrazom “Otac;” grčki izgovorni nominativ, ho patēr, koji se koristi u vokativno značenje.

Drugo, Isus je sam uputio svoje sljedbenike da se Bogu obraćaju kao „našem Ocu“, pater hēmōn. (Matej 6, 9)

Treće, svaka od sedamnaest Isusovih molitvi, ne računajući usporedbe, zabilježene u evanđeljima započinju s “Otac”, vjerojatno Abba u svakom slučaju.

”Tatice” je neprimjereno za kršćane

Četvrto, za kršćane, mlade ili stare, obraćati se Bogu kao “Tatice” potpuno je neprimjereno, budući da nije primjereno da se Gospodinu Bogu Svemogućem, Stvoritelju i Održavatelju svih stvari obraćamo s riječju ”Tata”, a da ne spominjemo činjenicu da se “Tata” često preobličuje u ”Tatica”.

Može biti da je neprimjeren osjećaj bliskosti s Bogom od strane nekih kršćana potaknuo Petra da kaže: „Ako se obraćate kao ‘Otac’ Onome koji nepristrano sudi o djelima svake osobe, živite u strahopoštovanju pred njim u vrijeme vašeg progonstva na Zemlji.“ (1. Petrova 1, 17)

Odnosno, obraćati se Bogu kao „Ocu našem koji je na nebesima“ u Gospodnjoj molitvi znači sjetiti se da je On sveznajući i nepristrani Vrhovni sudac svake osobe, koja Mu stoga mora pristupiti s strahopoštovanjem, a ne kao da je on jednostavno drugim uobičajeni “Tata”.

Autor: Justin Taylor; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.

PROČITAJTE JOŠ:

NE PROPUSTITE

NAJNOVIJE