Riječ antinomizam dolazi od dvije grčke riječi, anti što znači “protiv” i nomos što znači “zakon”. Antinomizam, dakle, znači “protiv zakona”.
Teološki, antinomizam je iskrivljeno gledište o Božjoj milosti koje također dovodi u pitanje važnost Božjih moralnih zakona. Antinomizam je vjerovanje da, budući da Božja milost postoji, ne postoje moralni zakoni koje kršćani trebaju poštovati. Njegova logika je: “Ako sam spašen milošću i svi su mi grijesi oprošteni, tada mogu griješiti koliko god želim.”
Je li antinomizam lažno evanđelje i koje su pogreške ovog učenja?
Prema apostolu Pavlu, milost nije dozvola za grijeh. Božja milost nam ne dopušta da živimo nemoralno ili neposlušno. Pavao se pozabavio pitanjem antinomizma u Rimljanima 6, 1-2:
“Što ćemo dakle reći? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje? Nipošto! Jednom umrli grijehu, kako da još živimo u njemu?”
Drugi stih koji se bavi antinomizmom je Juda 1, 4:
Jer ušuljali se neki, odavna već zapisani za ovaj sud, bezbožnici koji milost Boga našega promeću u razuzdanost i niječu jedinoga gospodara i Gospodina našega Isusa Krista.
Spašeni smo milošću kroz vjeru u Isusa Krista. Nismo spašeni našim osobnim djelima i spasenje je besplatan dar (Efežanima 2, 8-9). Međutim, od trenutka kada smo istinski spašeni postajemo novo stvorenje u Kristu. Cijela poanta postajanja novim stvorenjem u Kristu je da postajete nova osoba s novim željama – novi um, novo srce i novi život.
Dakle, suprotno lažnim učenjima antinomizma – spasonosna vjera u Isusa Krista dovest će do promijenjenog života – do želje da više slušamo Božju Riječ i ugađamo Bogu, umjesto da više griješimo.
Dakle, cijeli Novi zavjet potiče kršćane da poštuju Božje moralne zakone i da čine dobra djela. Na primjer, kršćanima se kaže da prestanu sa seksualnim grijesima (Hebrejima 13, 4; 1. Solunjanima 4, 3). Kršćanima ne trebaju lagati ili varati (Efežanima 4, 25; Kološanima 3, 9), niti krasti (Efežanima 4, 28).
Problem s antinomizmom
1. Antinomizam naučava bezakonje i neposlušnost – po definiciji ovo učenje ne promiče poslušnost Bogu. Umjesto toga, antinomizam je u suprotnosti sa svime što Bog uči u Bibliji o moralnom životu.
Iako nismo pod starozavjetnim zakonom, još uvijek smo obvezni pokoravati se Božjim moralnim zakonima. Mi smo pod Kristovim zakonom. Kristov zakon nije ogroman popis pravnih propisa. To je zakon ljubavi. Ako ljubimo Boga svim svojim srcem, dušom, umom i snagom, nikada nećemo učiniti ništa što nije po Njegovoj volji. Ako ljubimo svoje bližnje kao same sebe, nećemo im učiniti ništa nažao. Poslušnost Kristovom zakonu nije uvjet da se zaradi ili održi spasenje. Kristov zakon je ono što Bog očekuje od kršćana.
PROČITAJTE: Je li Božja milost dozvola za grijeh?
2. Antinomizam je lažno evanđelje koje dovodi do lažnih obraćenika – zbog grijeha je Krist pribijen na križ. Ipak, ironično i suprotno Bibliji, antinomizam umanjuje utjecaj i posljedice grijeha. Dakle, umjesto da podučava mržnju prema grijehu, antinomizam uči ljude da prigrle grijeh pod krinkom da su “pod milošću”, a ne pod zakonom.
Takva nebiblijska teologija u konačnici dovodi do lažnih obraćenika gdje su ljudi zavedeni jer misle da su spašeni, a zapravo nisu.
Kada Isus doista uđe u naš život, tada će započeti proces posvećenja. Iako još uvijek možemo činiti pogreške, naš put preobrazbe počinje od trenutka spasenja.
3. Antinomizam se protivi autoritetu Isusa Krista u nečijem osobnom životu – antinomisti ne vole biblijska učenja i pojmove kao što su “dobra djela”, “poslušnost”, “pokajanje” i “grijeh”. Opiru se tome da Krist mora biti na tronu našega srca, jer u svom srcu znaju da bi se morali odreći svoje “dozvole za grijeh”.
Budući da je antinomizam izopačenost Božje milosti, onda ima smisla zašto mnogi njegovi pobornici preziru poslušnost i privrženost Bogu. To je zato što je antinomizam lažno evanđelje koje promiče ljubav, a ne mržnju prema grijehu.
To je lažno učenje koje se opire gospodstvu Isusa Krista, ali je ipak spremno prihvatiti samo Njega kao Spasitelja. Međutim, vjerovati u Isusa Krista i prihvatiti ga u svoj život znači da je i naš Gospodin; naš Kralj; naš Učitelj; naš Veliki svećenik; naš posrednik … naš uzor koji slijedimo.
