Evo samo dva primjera gdje se spominje Božji kalež i što je u njemu:
“Jer je u Jahvinoj ruci pehar pun vina pjenušava, začinjena mirisnim travama; iz njega on napaja, do taloga će ga iskapiti i ispiti svi zlotvori svijeta.” (Psalam 75,9)
“…pit će vino gnjeva Božjega, nerazvodnjeno, natočeno već u čaši srdžbe njegove!” (Otkrivenje 14,10)
Kada je Petar ustao da Ga mačem brani od vojnika koji su Ga s Judom došli uhititi, Isus mu kaže: “Stavi mač u korice! Zar možda da ne pijem kalež koji mi pruži Otac?” (Ivan 18,11) Kalež pravednog Božjeg gnjeva na grijeh i one koji ga čine, bio je pružen Isusu.
On, jedini koji je bio bez grijeha, oduvijek čist i svet, morao je uzeti tvoje i moje grijehe na sebe i s njima doći, ne pred Poncija Pilata ili Židovski sanhedrim, već pred svetog, pravednog i svemogućeg Boga koji mora taj grijeh osuditi po pravdi – smrću!
Isus se u Getsemanskom vrtu nije bojao ni Jude, ni Rimljana, ni bičevanja, ni čavala, ni drvenog križa… On je drhtao pri pomisli na pravedni i gnjevni Božji sud nad grijehom koji će uzeti na sebe. I taj sud je započeo kada se u podne tama nadvila na zemlju a kulminirao kada je Isus na križu uzviknuo: “Bože moj, Bože moj! Zašto si me ostavio?”
Ovo je jedino mjesto u Novom zavjetu gdje se Isus obraća Bogu s “Bože”, do tada uvijek ga je oslavljao s “Oče”. Taj grijeh koji je uzeo na sebe, slomio je savršeno zajedništvo koje je od vječnosti imao s Ocem. I taj Bog ga je sada sudio za grijehe svijeta. Bog ga je tada sudio za ubojstva nevinih, za trgovinu robljem, za pedofiliju, za drogiranje, za dilanje droge, za 9/11, za sve gnusne i odvratne stvari koje smo počinili i za sve bijele laži i sitne utaje poreza.
Za sve to Isus je morao položiti račun. Silne bujice pravednog Božjeg gnjeva na sve one grijehe, prešle su preko njega. Tada je Isus zaista proživljavao pakao – odvojenost od Očeva lica i suočen s Božjim pravednim i svetim gnjevom na grijeh.
No, nakon tri sata tame Isus je uzviknuo: “Svršeno je!”. Ispio je kalež Božjeg gnjeva do zadnje kapi. Božja pravda je zadovoljena. I na kraju opet se obraća Ocu: “Oče, u tvoje ruke predajem duh svoj.”
Njegovo mrtvo tijelo bilo je položeno u grob i nakon tri dana Bog ga je uskrsnuo od mrtvih, na taj način potvrđujući da je Njegova božanska pravda zaista zadovoljena na križu!
