Zašto protestantski kršćani ne štuju i ne mole se Mariji i svecima?

Neupitno je da mi na određeni način poštujemo Mariju. No, ne štujemo je kao božanstvo kao što to čine neki ljudi. Činjenica je da ju volimo i da nastojimo slijediti njen primjer, kao npr. u situaciji u kojoj ona kao Božja službenica kaže: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!” (Luka 1,38). No, mi je ne izjednačavamo s Bogom Ocem i Isusom. Ona za nas predstavlja prekrasan primjer svete osobe koja se prepustila Bogu i dopustila mu da kroz nju izvrši svoju volju. No, ona sama sebe naziva službenicom i odlučuje se za poslušnost Božjoj Riječi.

Marija također jasno ističe da ona nije toliko sveta i sama po sebi pravedna da bi mogla postati (biti) suspasiteljica. Naprotiv, ona Boga naziva svojim Spasiteljem (Luka 1,47).

Isus i Marija

Jedan od najčešćih pozdrava u našem, hrvatskom narodu glasi: “Hvaljen Isus i Marija!”

Tim se pozdravom Isusu i Mariji daje ista hvala, čime se Mariju izjednačava s Gospodinom.

Kroz učestalost tog pozdrava u narodu se širi misao da su Isus i Marija jednaki te da ona zaslužuje istu vrstu hvale i poštovanja kao i On.

Je li to biblijski opravdano?

Istina je da i Isus i Marija zaslužuju štovanje, no pitanje je kakve vrste to štovanje treba biti i u kojoj mjeri ga trebamo poklanjati Gospodinu, a u kojoj Njegovoj tjelesnoj majci.

Zbog narodnog (laičkog) tumačenja i nebiblijskog štovanja Marije, razvila se tradicija štovanja Isusove majke kao božanstva, suspasiteljice, posrednice, iscjeliteljice, itd. Ta tradicija nedvojbeno prelazi okvire biblijskog štovanja Marije i prelazi u štovanje stvorenja umjesto Stvoritelja (Rimljanima 1,25), koje je protivno biblijskom nauku.

Neki teolozi zbog tih krajnosti smatraju da se današnji oblik štovanja Marije razvio pod utjecajem demona koji upotrebljavaju ime Isusove majke kako bi obnovili štovanje egipatske božice Izide i efeške božice Dijane, Artemide ili “kraljice neba”, zbog koje su Izraelci u vrijeme proroka Jeremije pali u idolopoklonstvo (Jeremija 7:18).

Ta prijevara zlih duhova koji koriste ime Gospodinove majke “probada” njeno srce budući da se njeno ime koristi kao sredstvo za manipuliranje i varanje nepoučenih ljudi.

Je li to uistinu tako i što o tome kaže Biblija?

“I prenese me – u duhu – u pustinju, i tu opazih Ženu koja sjedi na skrletnoj Zvijeri, prekrivenu bogopogrdnim naslovima; imala je sedam glava i deset rogova. Žena je bila obučena u grimiz i skrlet i nakićena zlatom i dragim kamenjem s biserima. U ruci je držala zlatnu čašu punu odurnosti i nečistoće svoga bluda. Na njezinu je čelu bilo napisano ime – tajna: ‘Veliki Babilon’, majka bludnica i odurnosti zemaljskih. Potom vidjeh tu Ženu pijanu od krvi svetih i od krvi Isusovih svjedoka. I začudih se velikim čudom kad je vidjeh. Ali anđeo mi reče: “Zašto se čudiš? Ja ću ti objasniti tajnu ove Žene i Zvijeri koja je nosi, Zvijeri sa sedam glava i deset rogova. Zvijer ‘Bijaše-i-nije’, koju si vidio, izići će ponovo iz Bezdana da ode u propast. I čudit će se stanovnici zemlje kojima ime ne stoji upisano od postanka svijeta u knjizi života, kad vide Zvijer da ‘bijaše i nije’ i opet će se pojaviti. Ovdje treba prodornosti, ti koji imaš mudrost! Sedam je glava sedam gora na kojima Žena sjedi” (Otkrivenje 17,3-9).

Žena iz sedamnaestog poglavlja nije Isusova majka Marija iako je moguće da se tu radi o demonu koji se koristi njenim imenom i koji se prije očitovao kao božica Izida, Dijana, “kraljica neba” i Artemida. Taj demon se u kršćansko doba prilagodio uzimajući ime Isusove majke Marije. To ne bi bilo čudno, jer Biblija kaže da je đavao “lažac i otac laži” (Ivan 8:44) te da se “sam sotona pretvara u anđela svjetla (predstavlja kao anđeo svjetla), a njegove sluge u sluge pravednosti” (1. Korinćanima 11,14-15). Zašto netko laže i pretvara se? Da bi prevario, zaveo i iskoristio nekoga. Đavao ne samo da laže, nego je i otac laži – mogli bismo reći prvak u laganju i prijevari.

Sada ću navesti neke važnije stihove koji govore o Isusu i Mariji u kontekstu njihove povezanosti. Molim te pročitaj ih pažljivo, te razmisli o odgovorima na postavljena pitanja.

Svi stihovi preuzeti su iz Biblija u rimokatoličkom izdanju.

“Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel!” (Izaija 7,14).

“Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni. Nadaleko vlast će mu se sterat, i miru neće biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: učvrstit će ga i utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka učinit će to privržena ljubav Jahve nad Vojskama” (Izaija 9,5-6).

Koju poziciju i titule Izaija daje Isusu, a koje Mariji? Tko je fokus njegove objave i navještanja?

“Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskom, za vrijeme kralja Heroda, dođoše s istoka magi u Jeruzalem i upitaše: ‘Gdje je novorođeni kralj židovski? Vidjesmo, naime, gdje izlazi njegova zvijezda i dođosmo mu se pokloniti.’” (Matej 2,1-2).

“On će biti velik i zvat će se Sin Previšnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova. On će vladati kućom Jakovljevom dovijeka. I kraljevstvo njegovo neće imati svršetka” (Luka 1,32-33).

Tko je Kralj i kome su se magi došli pokloniti?

“Uđoše u kuću i nađoše dijete s Marijom, majkom njegovom; padoše ničice i pokloniše mu se. Zatim otvoriše riznice svoje te ga obdariše zlatom, tamjanom i smirnom” (Matej 2,11).

Tko se sve nalazio u kući i kome su se magi poklonili? Kome su donijeli darove?

“Kad su oni otišli, anđeo se Gospodnji ukaza Josipu u snu i reče mu: ‘Ustani, uzmi dijete i njegovu majku pa bježi u Egipat i budi ondje dok ti opet ne kažem, jer će Herod tražiti dijete da ga ubije.’ On tada ustade, uze noću dijete i majku njegovu te ode u Egipat” (Matej 2,13-14).

“Kada umrije Herod, anđeo se Gospodnji ukaza u snu Josipu, u Egiptu, i reče mu: ‘Ustani, uzmi dijete i majku njegovu te idi u zemlju izraelsku, jer su umrli oni koji su htjeli ubiti dijete’” (Matej 2,19-20).

U kome je Herod vidio opasnost i koga je želio ubiti?

“Poslije šest mjeseci posla Bog anđela Gabrijela u galilejski grad imenom Nazaret, k djevici zaručenoj s mužem iz Davidove kuće, komu je bilo ime Josip. A djevici bijaše ime Marija. Kad anđeo uđe k njoj, reče joj: ‘Raduj se, milosti puna! Gospodin s tobom!’ Na te riječi ona se prepade i poče razmišljati što znači taj pozdrav. Anđeo joj reče: ‘Ne boj se Marijo, jer si našla milost kod Boga. Evo, ti ćeš začeti i roditi Sina komu ćeš nadjenuti ime Isus.’

‘Kako će to biti – reče Marija anđelu – jer se ja ne sastajem s mužem?’ ‘Duh Sveti sići će na te – odgovori joj anđeo – sila Previšnjega zasjenit će te; zato će se dijete koje ćeš roditi zvati svetim, Sinom Božjim.’

Marija mu reče: ‘Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!’ Tada je anđeo ostavi” (Luka 1,26-31,34-35,38).

Kako je Marija reagirala na anđelove riječi? Je li znala što će joj se dogoditi i prije nego što joj je anđeo to objasnio?

Je li Marija bila pokretač ili primatelj Božje volje?

“U one dane Marija se žurno zaputi u planinski kraj prema jednom gradu Judinu. Uđe u kuću Zaharijinu i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta ču Marijin pozdrav, zaigra dijete u njezinoj utrobi, i Elizabeta se napuni Duhom Svetim. Zatim klikne jakim glasom: ‘Najblagoslovljenija si ti među ženama! I blagoslovljen plod utrobe tvoje! Odakle onda meni to da majka Gospodina moga dolazi k meni? Jer čim pozdrav tvoj dođe do mojih ušiju, od veselja mi dijete zaigra u utrobi. Blago onoj koja povjerova da će se ispuniti što joj je rečeno od Gospodina!’

Marija reče: ‘Slavi duša moja Gospodina; duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome, jer milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju. Gle! Odsad će me blaženom zvati svi naraštaji, jer mi velike stvari učini Silni, čije je ime sveto, i čije se milosrđe proteže od koljena do koljena nad onima koji ga štuju. Junačko djelo izvede mišicom svojom: rasprši one koji su oholi u misli srca svoga’” (Luka 1,39-51).

Je li Marija smatrala Boga svojim Spasiteljem? Pokazuje li ona time da i ona kao i ostali ljudi ima potrebu za spasenjem?

Smatra li ona sebe velikom ili neznatnom osobom?

Čija djela slavi Marija i tko je onaj koji pobjeđuje?

“Josip ustade od sna i učini, kao što mu je bio zapovjedio anđeo Gospodnji. On uze sebi ženu svoju. Ali je ne spoznade, dok ne rodi sina svojega, prvorođenca. I dade mu ime Isus” (Matej 1,24-25, prijevod dr. Ivana Ev. Šarića).

Je li Isus bio jedinorođeni ili prvorođeni sin Marije?

“Dok je on još govorio narodu, stajahu vani njegova majka i njegova braća. Željeli su s njim govoriti. Netko mu reče: ‘Evo, vani stoje tvoja majka i tvoja braća i žele s tobom govoriti’” (Matej 12,46-47).

“Vrati se kući, i ponovno se slegnu veliko mnoštvo naroda, tako da nisu mogli ni jesti. Kad za to čuše njegovi, odoše da ga se domognu, jer se govorilo da je izvan sebe” (Marko 3,20-21).

Zašto ga se Njegova rodbina nastojala domoći? Postoji li vjerojatnost da su i oni povjerovali pričama o Isusovom ludilu?

“Uto stignu njegova majka i njegova braća. Ostadoše vani i poslaše neke k njemu da ga zovnu. Upravo je oko njega sjedilo mnoštvo naroda kad mu reknu: ‘Slušaj! Eno ti vani majke i braće, traže te!’ On im odgovori: ‘Tko je moja majka i moja braća?’ Tada pogleda naokolo, one što su sjedili u krugu oko njega, te reče: ‘Evo moje majke i moje braće. Jer tko god vrši volju Božju, on mi je brat, sestra i majka’” (Marko 3,31-35).

Je li Isus istinskom rodbinom smatrao svoju tjelesnu ili duhovnu rodbinu (one koji su vršili Božju volju)?

“Dok je on to govorio, povika neka žena iz naroda: ‘Blago utrobi koja te nosila i prsima koje si sisao!’ On odvrati: ‘Većma blago onima koji slušaju riječ Božju i drže je!’” (Luka 11,27-28).

Smatra li Gospodin blagoslovljenijom onu koja ga je tjelesno rodila i brinula se o Njemu ili ljude koji slušaju i vrše Božju Riječ?

Nema sumnje da je Isusova majka Marija bila izuzetna Božja službenica, blagoslovljena posebnim blagoslovom među svim ženama te da kao takva zaslužuje naše poštovanje kao i svi drugi Božji sluge i sluškinje. No sigurno je da je ne smijemo štovati izvan okvira u koje ju je stavila Božja Riječ niti joj smijemo pripisivati stvari koje su protivne Božjoj Riječi, odnosno volji.

Kad god ljudi ne žele ostati unutar učenja Biblije i vjerovati Riječi koja je Istina (Ivan 17,17), oni se otvaraju za djelotvornu zabludu. Prihvaćajući neistinita vjerovanja i prakse, oni se otvaraju za utjecaj đavla – Bezbožnika – i potpadaju pod njegovu vlast. Time, nažalost, dolaze pod osudu i primaju kaznu, kao što to kaže Božja Riječ:

“Dolazak Bezbožnika bit će, dakako, uz suradnju sotone, popraćen svakovrsnim silnim djelima, varavim čudesnim znakovima i svakovrsnim pokvarenim zavođenjem, namijenjenim onima koji propadaju za kaznu što nisu prihvatili ljubav prema istini da bi se tako spasili. Zato im Bog šalje djelotvornu zabludu da vjeruju laži, da budu osuđeni svi koji nisu vjerovali u istinu, već pristali uz nepravednost” (2. Solunjanima 2,9-12).

“Djelotvorna zabluda” je laž koju ljudi smatraju istinom. Ona ih navodi na to da misle da su u pravu i da imaju “pravu stvar”. Njena snaga leži u nedostatnoj informiranosti i nespremnosti ljudi da provjeravaju činjenice i traže istinu, te da se sukladno njoj mijenjaju.

Autor: Damir Šićko Alić; iz knjige “Razmišljam, dakle postojim