NaslovnicaŽivotJedna stvar zajamčeno okončava sve brakove

Jedna stvar zajamčeno okončava sve brakove

Jedna opasna stvar zajamčeno okončava sve brakove. Nije preljub taj koji razdire brakove… već tvrdoća srca. Tvrdoća srca je korijen svih propalih brakova.

Jutros sam se probudila i primila poruku za koju sam već mjesecima znala…

Kaže: „Razvod je okončan.“

Unatoč predznanju, zbog konačnosti tih jednostavnih riječi odmah sam osjetila knedlu u grlu i grč u želucu.

Danas je brak mojih roditelja u trajanju od 44 godina službeno završio. Prstenje je uklonjeno, papiri potpisani, imovina podijeljena…

Sigurna sam da ste prije nekoliko tjedana uočili da nam je Facebook bio zatrpan postovima i komentarima o Lysi Terkeurst, iz službe Proverbs 31, i njezinom propalom braku. Srce mi se slomilo kad sam saznala da je njezin muž, Art, slično kao moj otac prema mojoj majci, bio „uporno nevjeran“ Lysi.

Ove priče nisu neuobičajene. Preljub je sada tako „normalan“ da je izgleda teško pronaći par koji ga nije iskusio. Prošle veljače Matt i ja nismo stigli izaći za Valentinovo te smo odlučili izaći sljedeću večer. Prvo su nas šokirale gužve, a onda smo od konobara saznali da dan prije i dan nakon Valentinova donosi mnogo više zarade od samog praznika, i to radi prekomjernog trošenja muškaraca na ljubavnice, kojima time nadoknađuju činjenicu da njihove žene dobivaju „pravi dan“.

Brakovi završavaju svakodnevno i to je apsolutno poražavajuće.

No, više nego ikad sam uvjerena da preljub, laži, prijevara, zlostavljanje, skrivanje, prebacivanje krivnje, ljutnja, svađa… iako uništavaju svaki na svoj način, sve su to samo simptomi koji ukazuju na korijen problema ispod svega toga.

Ubrzo nakon što sam saznala za nevjeru svoga oca, jedna od mojih najboljih prijateljica rekla mi je da i ona vara svog muža. Oboje opisuju slične okolnosti koje su ih dovele do afere – kako njihovi osjećaji i potrebe naizgled nisu ispunjeni, i oboje opravdavaju svoje postupke na temelju nedostataka njihovih supružnika. Tijekom proteklih godinu i pol, dvije priče su se odigravale u isto vrijeme jer su oba para morala odabrati kako reagirati jedno prema drugome.

Brak jednog para danas završava. Brak drugog para danas napreduje.

Kako to može biti? Što ih razlikuje? Oboje su se bavili istim okolnostima, istim „problemom“… ipak, zašto su ishodi sasvim suprotni? Nije preljub taj koji razdire brakove… već tvrdoća srca.

Tvrdoća srca je korijen svih propalih brakova.

Tvrdoća srca je…

  • nedostatak prave žalosti zbog grijeha.
  • uporno padanje u iskušenje, laži i prijevaru.
  • odabir da se misli o sebi kao najvažnijem.
  • odabir onoga što je najbolje za vas, a ne za drugu stranu.
  • male laži i ogromne laži u koje se uvjeravate da nisu velika stvar.
  • nepoučljivost.
  • udaljavanje riječima.
  • uspoređivanje i suprotstavljanje vaših povreda i donošenje suda da je „njihova gora“.
  • odgovaranje obranom.
  • potreba da se uvijek bude u kontroli.
  • čekanje da se prvo ispriča drugi.
  • zahtijevanje da se prvo promjeni drugi.
  • razmišljanje o tome da zaslužujete više nego što možete dati.
  • fokusiranje više na to da ste u pravu nego na pravdu.
  • što možete dobiti od nekoga umjesto kako možete uložiti u njih.
  • odbijanje oprosta.
  • odbijanje da se ponizite i tražite oproštenje.
  • kažete da opraštate, ali nikad ne otpuštate.
  • traženje oprosta, a onda se vraćate u situaciju da to učinite opet.
  • veličanje slabosti i podcjenjivanje snage drugoga, istodobno veličanje snage i podcjenjivanje vaših slabosti.
  • opravdavanje pogrešnih postupaka jer su „prvi započeli“.
  • gubljenje vremena u pokušaju da pronađete službenu kliničku dijagnozu kako bi objasnili svoje probleme umjesto da se pogledate u zrcalo i priznate svoje.
  • zadržavanje vlastite dobrobiti na štetu drugoga.
  • čitanje ovog popisa i razmišljanje o tome da netko drugi treba ovo čitati…

Ustrajanje kroz nevolje u braku

Da bi brakovi napredovali, OBOJE se trebaju čuvati i ustrajati protiv tvrdoće srca. Tome nema mjesta u braku, ali na velike i male načine dopuštamo da se uvuče. Ta tvrdoća često počinje tako suptilno, s najmanjim djelima sebičnosti… a ako se ne čuvamo, može postati plameni oganj gnjeva, ljutnje, mržnje i gorčine.

Svi smo čuli da se na braku treba raditi. I sad kad smo Matt i ja u braku već 15 godina, mogu se složiti s time. Ali taj je rad daleko drukčiji nego što sam ikad zamišljala i daleko izazovniji nego što sam mislila tijekom naših prvih nekoliko početnih, naivnih godina.

Kad pišem da brak zahtijeva rad, ne govorim o povremenom trudu i pomoći da očistimo kuću, operemo auto, odlučimo tko će baciti smeće ili oprati WC. Ne govorim o naporima ili vremenu koje je potrebno za odabir datuma kad ćemo izlaziti, izazove kako zajedno podići djecu, zajednički rad na odluci kakvu kuću kupiti, određivanje rasporeda rada, kada/gdje otići na godišnji odmor ili koliko često posjetiti roditelje…

Govorim o naporu, podnašanju, onome što ide protiv svega što mislite da treba.

Govorim o odabiru da svakodnevno položite svoj život za drugoga i tražite načine kako voljeti, nastaviti i biti nemilosrdni da ne ostavite mjesta za udaljavanje. Ovakav način rada znači ostajanje u razgovorima koji su izuzetno teški, učenje da imamo samokontrolu i znamo kada privremeno zaustaviti te razgovore, a potom vježbanje na ustrajnosti da ih ponovno riješimo. Govorim o stalnom razmišljanju mimo onoga što njihova usta govore i traženju onoga što im srce govori. Govorim o ljubavi kad druga strana ne zaslužuje ljubav, i poštivanju kada ne zaslužuje poštovanje. Ovakav rad je iscrpan od početka, ali ipak čini svoje da ostanemo prisutni, povežemo se, vidimo, slušamo i budemo prijatelji. Taj rad podrazumijeva da istinski oprostimo. I iznimno je važno uvijek iznova nastaviti hodati u tom oprostu i odbijati se držati prošlih povreda ili ih se stalno prisjećati.

Rad znači vidjeti svog supružnika kao dar i marljivo postupati s njime… čak i kada, ili pogotovo kada, to ne zaslužuju.

Rad znači odreći se vlastitih želja, vlastitih planova i vlastitih osjećaja kako biste težili jedinstvu.

Bog želi da njegujemo ono što smo dobili. No, u braku je stvarnost onoga što nam je dano često daleko zahtjevnije njegovati nego što bismo ikada očekivali.

Postoji bol između očekivanja i stvarnosti.

Ova vrsta rada u braku JEST bolna… ali ipak stvara vezu koja se ne može usporediti ni s jednom drugom. To proizvodi karakter, radost, poštovanje, strpljenje, ustrajnost i zrelost. Ustrajanje kroz nevolje u braku ne samo da povezuje dvije osobe u neopisivo predivno obilježeno jedinstvo, već nas u konačnici posvećuje i uzrokuje da u našim životima sve više nalikujemo na Isusa.

Dok smo još bili njegovi neprijatelji, Isus je položio svoj život za nas. Njegovom smo krvlju otkupljeni od naše ispraznosti i nanovo smo rođeni u novu nadu, živu nadu, da se nadograđujemo kao živo kamenje u čast jedinoga istinskoga Boga. Izabrani smo za Božju baštinu, za poslušnost i za Njegovu slavu.

Kroz brak učimo ljubiti poput Isusa.

Pozivam vas, dragi prijatelji, ako ovo čitate i niste u miru sa svojim supružnikom, ostavite što god radite i počnite moliti. Što trebate čuti? Gdje trebate rasti? Što trebate promijeniti? Tražite Gospodina da prvo promijeni vaše srce.

Nemojte gubiti vrijeme i nemojte ostavljati mjesta za udaljavanje. Ako postoji nešto što trebate priznati, učinite to. Ako postoji nešto što trebate oprostiti, učinite to. Zaustavite se na vrijeme u teškim razgovorima. I tražite Boga da vam da uši da čujete mimo njihovih izgovorenih riječi.

Pažljivo pogledajte što može biti dublje. Postoji li usamljenost? Strah? Sram? Odbacivanje? Zatražite Boga da vam pruži srce koje prvo želi istinski slušati, ljubiti, pokajati se, oprostiti, slijediti i služiti. Zamolite ga da vas ispuni svom radošću i mirom i da vam odlučnost da volite poput Isusa.

Brak je za naše dobro i za Njegovu slavu. Neka danas bude dan kada ćete omekšati svoje srce.

„Svom pomnjom čuvaj srce svoje, jer iz njega izvire život“ (Izreke 4,23).

„Uzdaj se u GOSPODA svim srcem svojim i ne oslanjaj se na vlastiti razum“ (Izreke 3,5).

„I mir Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvat će srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu“ (Filipljanima 4,7).

„Oni su zamračena uma, otuđeni od života Božjega zbog neznanja što je u njima, zbog otvrdlosti srca njihova“ (Efežanima 4,18).

„Po ovome smo upoznali ljubav Božju: on je za nas položio život svoj. I mi smo dužni za braću živote polagati“ (1. Ivanova 3,16).

Autorica: Meg Marie Wallace; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Thecourage.com

PROČITAJTE JOŠ:

NAJNOVIJE