U Bibliji ima puno stihova koji mogu izazvati strah u nama: stihovi o nevoljama, Sudnjem danu, antikristu … Koji je najstrašniji stih u Bibliji?
Kršćani se možda neće složiti oko toga što predstavlja najstrašniji stih u Bibliji. Ali većina bi se složila da su Isusove zaključne riječi u Propovijedi na gori pri samome vrhu.
“Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Mnogi će me u onaj dan pitati: ‘Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?’ Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!'” (Matej 7, 21-23)
Najstrašniji stih u Bibliji
Strašno je razmišljati o odlasku u pakao. Još je zastrašujuće saznati da ideš u pakao kad si mislio da ideš u raj. I još je zastrašujuće pomisliti da će ovo iskustvo imati ne samo nekolicina, već “mnogi”. Nazivali su ga Gospodinom ali nisu bili poslušni Njegovoj prvoj zapovijedi: “Obratite se i vjerujte evanđelju!” (Marko 1, 15). Neki ljudi misle da su kršćani, čak čine i silna djela u Isusovo ime, a opet nisu istinski spašeni i nikada nisu bili.
“Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!'” (Matej 7, 23)
Kada čitamo ove riječi, može biti primamljivo dignuti ruke: “Tko onda može znati hoće li biti spašen? Trudite se slijediti Isusa, ali tko zna hoćete li na kraju biti s Njim.”
Ali to nije Isusov cilj ovdje. Ne pokušava nas zbuniti ili nam oduzeti sigurnost. Istina, On ne želi da nas obmanjuju, ali ne želi ni da živimo u neizvjesnosti oko svog konačnog stanja.
Prepoznajte što znači “vršiti Očevu volju”
U 21. retku Isus opisuje onoga koji će ući u kraljevstvo kao onoga “koji vrši volju Oca mojega”. Ali što to točno znači? Sudeći prema kontekstu, to mora značiti više od pukog izgovaranja “Gospodine, Gospodine” i činjenja silnih djela u Isusovo ime. Pa kako možemo znati vršimo li Očevu volju?
Da bismo vidjeli odgovor, trebali bismo primijetiti da je ovo tek drugi put u Propovijedi na gori da Isus govori o ulasku u kraljevstvo nebesko. Drugi je tematski stih Propovijedi u Mateju 5:
“Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.” (Matej 5, 20)
Kad Isus kaže da naša pravednost mora premašiti farizejsku, on ne kaže: “Čini ono što su oni činili, samo bolje.” Nije da se farizeji nisu dovoljno trudili – jako su se trudili, ali u pogrešnim stvarima. U potpunosti su propustili poantu: usredotočujući se na vanjsko ponašanje kako bi postigli pohvale ljudi, zanemarivali su pravdu, dobrotu i poniznost pred Bogom.
Vršenje Očeve volje nije samo izvanjska stvar. Farizeji su izvana izgledali čisto, ali iznutra su bili prljavi i bezakonici. Ono što Isus ovdje opisuje je pravednost koja proizlazi iz čistog srca i iskrene vjere. To je plod – plod koji je dobar jer je rastao na dobrom drvetu (Matej 7, 17). To je vrsta pravednosti koju možete prakticirati samo kad ste se ponovno rodili po Duhu Božjem i tako ste (u jednom smislu) već ušli u kraljevstvo.
Isus nam ne kaže da se moramo savršeno držati Propovijedi na gori kako bismo bili sigurni da smo pravi kršćani. Suprotno tome, pravi kršćanin je netko tko neprestano moli: “Oče, oprosti mi dugove moje” (Matej 6, 9–13). Farizej je taj koji zahvaljuje Bogu što je bolji od drugih. Pravi kršćanin moli: “Bože, milostiv budi prema meni grešniku” (Luka 18, 9–14).
Tko su “mnogi” kojima će Isus reći da ih nikad nije poznavao i da odlaze od Njega?
Mnogi ljudi misle da vječni život mogu zaslužiti djelima koja čine, bez da vjeruju u djelo koje je Isus učinio na križu. Takvi “pravednici” zapravo se nikad nisu odvratili od svojeg grijeha da bi u vjeri slijedili Isusa Krista. Budući da Ga nikad nisu priznali za Spasitelja i Gospodina, niti Ga iskreno slijedili, kazna će im biti vječna propast.
Oni će biti kažnjeni vječnom propašću, daleko od lica Gospodnjega i od slave njegova veličanstva. (2. Solunjanima 1, 9)
Kada im Isus izjavi: “Nosite se od mene“, neće postojati isprika niti druga prilika.
Mnogi danas hodaju širokim putem prema uništenju umjesto uskim putem prema vječnom životu (Matej 7, 13-14). Umjesto da se trude ući na uska vrata, iskušavajući nauk svakog čovjeka, mnogi slijede lažne učitelje, lažna učenja i doktrine. Uski put je za ljude koji su siromašni duhom, koji tuguju zbog svog grijeha i koji gladuju i žeđaju za pravednošću. Ti će ljudi biti zadovoljni – i sada i posebno kada Isus uspostavi svoje kraljevstvo. Takvi će čuti Gospodinove riječi:
“Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!” (Matej 25, 21)
Ne moramo živjeti u strahu od Sudnjeg dana. Možemo već danas biti spremni za taj dan. I trebamo biti već sada spremni, jer za one koje Isus poznaje posljednji dan neće biti neko veliko iznenađenje. Bit će predivan nastavak odnosa koji već sada uživamo s Njim po vjeri.
