Znak zvijeri: Čiji znak ćete vi imati?

Pismo nam govori da će se pojaviti čovjek poznat kao Antikrist i da će on voditi tu jednu svjetsku vlast. Iako će se na početku činiti kao miran čovjek, na kraju će se otkriti da je ispunjen samim sotonom.

”Čak joj je bilo dopušteno da udahne život kipu Zvijeri, tako da kip Zvijeri progovori i prouzrokova da se pobiju svi koji se ne htjedoše pokloniti kipu Zvijeri. Ona čini da svi – mali i veliki, bogati i siromašni, slobodni i robovi – udare sebi žig na desnicu ili čelo i da nitko ne može kupiti ni prodati ako nema udaren žig: ime Zvijeri ili broj njezina imena. Ovdje treba pronicljivosti! Tko je prodoran, neka odgoneta značenje broja Zvijeri. To je uistinu broj čovjeka: njegov je broj šesto šezdeset šest” (Otk 13,15-18).

Ovaj odlomak Pisma ukazuje na jedan događaj na svršetku vremena koji će uzrokovati da čitav svijet izleti iz kontrole. Hoće li do toga doći financijskim kolapsom ili vojnim sukobom, kako god bude, rezultirat će umiranjem ljudi od straha te će se pojaviti vapaj za jednom svjetskom vlašću.

Pismo nam govori da će se pojaviti čovjek poznat kao Antikrist i da će on voditi tu jednu svjetsku vlast. Iako će se na početku činiti kao miran čovjek, na kraju će se otkriti da je ispunjen samim sotonom. On će uzrokovati da ljudi prime znak na čelo ili desnu ruku da mogu kupovati ili prodavati. Mnogi kršćani godinama se brinu u vezi s tim znakom, međutim, nema potrebe za brigu, a zašto, saznat ćete na kraju ove poruke.

Povratak na početak

Da bismo stekli bolje razumijevanje dana koji dolaze, neophodno je vratiti se na početak. Sjetite se da se sotona uzvisio i pobunio protiv Boga i da je, kao posljedica toga, bio svrgnut sa svoga visokopozicioniranog položaja u nebu. Došavši u edenski vrt, približio se onima koje je Bog stvorio po svome vlastitom obličju, Adamu i Evi, te posijao u njih isto sjeme pobune. Taj izvorni grijeh u našoj je paloj prirodi do danas – želja da budemo svoj vlastiti bog, živeći kako nam se svidi, bez podnošenja ikakvih posljedica.

Što se tiče broja šesto šezdeset šest, većina biblijskih numerologa pripisuje broj šesto šezdeset šest čovjeku, broj tri Bogu, a broj sedam Božjoj savršenosti. Kad je čovjek nastanjen u svome tijelu, duši i duhu samim sotonom, imamo ono što možemo nazvati ”trojstvo 666”. Sotonina pobuna konačno će doseći vrhunac i čovjek, fizički ispunjen samim sotonom, ući će u hram u Izraelu i proglasiti se Bogom. To je bio sotonin cilj od samoga početka.

U toj točki, sotona će konačno stvoriti nesveto trojstvo. Čovječanstvo koje će se složiti s tom zamisli da čovjek može biti kao Bog, neće dvaput razmisliti da primi znak na čelo ili ruku. Ono će već biti suglasno s tom palom teologijom daleko prije nego se pojavi znak.

Posljednji dani

Isus uspoređuje posljednje dane s Noinima: ”… ljudi su jeli i pili, ženili se i udavali u vrijeme koje je prethodilo potopu, i to sve do dana kad Noa uđe u lađu …” (Mt 24,38). Jasno je da jelo, piće i vjenčanja nisu loše stvari. Međutim, opasnost dolazi kad je čovjek previše zauzet sigurnošću, praveći se da je sve u redu i uvjeravajući sama sebe da pred njim nema Boga, suda i vječne propasti.

Čak ako i postoji neka spoznaja o Bogu, ona dolazi s unutarnjim prezirom. ”Ovo prije svega znajte: na koncu vremena pojavit će se izrugivači, koji će živjeti prema vlastitim požudama i pitati: ‘Gdje je njegov obećani dolazak?”’ (2 Pt 3,3-4).

U onima koji hodaju prema vlastitim požudama i ne traži stvari Božje je podsmjeh. Njihovi umovi nisu usredotočeni na stvari neba i njihove ruke nisu ispružene da rade posao Božji. Zbog toga u njihovo srce ulazi izrugivanje te pitaju: ”Gdje je njegov obećani dolazak? Otkada su umrli naši očevi, i dalje sve ostaje kako je bilo od početka stvorenja” (2 Pt 3,4).

Ista vrsta ljudi sjedi danas i ovdje te kaže: ”O, ne! Ne još jedna poruka o Kristovom dolasku! O tome se propovijeda već dvije tisuće godina.” Međutim, kao što znamo, svršetak svijeta je doista vrlo blizu i mnogi su na mjestu odluke. ”Kako duboko moram s Bogom? Koliko mu moram dopustiti da vlada mojim životom? Koliko sam mu voljan dopustiti da njegov plan postane plan moga života?”

Pavao je još rekao: ”Taj dan neće doći ako najprije ne dođe otpad” (2 Sol 2,3). Da biste otpali, morate negdje biti da biste od toga otpali. Ja vjerujem da će to biti otpad ljudi koji sjede u crkvi, a koji nikada doista nisu prihvatili djelo Božje. Oni ne žele u pakao, ali ne žele živjeti ni za nebo. Oni žele križ za izbavljenje, ali ne žele križ za stil života. Međutim, ta vrsta iskustva neće ih održati kad udari oluja.

Kada želite svoju baštinu?

Ezav, Izakov sin, imao je pristup do obećanja koja je Bog dao Abrahamu – do obećanja da će biti blagoslovljen da bude blagoslov na zemlji – a mi, kao Abrahamovi duhovni potomci, imamo to isto obećanje. Jednoga dana, Ezav se umoran i gladan vratio iz lova i tražio svoga brata blizanca Jakova da mu da malo variva koje je kuhao.

Ezav, stariji brat od njih dvojice, imao je pravo na dvostruki dio baštine svoga oca, ali je svoje privremene, fizičke potrebe stavio iznad svoga od Boga danog blagoslova te je prodao svoje pravo prvorodstva Jakovu (vidi Post 25,27-34). Gotovo je nezamislivo da je prodao svoje pravo prvorodstva za posudicu variva, odabravši privremeno nad vječnim.

Zašto će ljudi otpasti u posljednjim danima? Jer iako su bili dio obitelji, nikada u sebi nisu prihvatili što to znači, govoreći: ”Bože, obećao si mi život; obećao si mi da ćeš od mene učiniti daleko biše nego što mogu biti sam po sebi. Obećao si mi da ćeš me voditi putem pravednosti kao svjedočanstvo mnogima, a zatim i u vječnost gdje ću vladati zajedno s tobom.”

Gospodin nam je dao velika i dragocjena obećanja, međutim, možda ne vidimo ispunjenje svih obećanja na ovoj strani vječnosti. Ezav je, međutim, poput izgubljena sina, ustrajao: ”Želim svoju baštinu sada! Ne želim čekati dok ovaj fizički život ne završi. Želim zadovoljstvo sada; želim biti bogat sada, želim vladati sada!” I tako je prodao ono što je bilo od vječne vrijednosti i krenuo u pogrešnom smjeru. ”Mnogi, naime, o kojima sam vam često govorio, a sada sa suzama govorim, žive kao neprijatelji križa Kristova. Njihov je svršetak propast; njihov je bog trbuh; njihov je ponos u njihovoj sramoti. Oni misle samo na zemaljske stvari” (Fil 3,18-19). Upravo kao što je Pavao rekao, mnogi svakodnevno žive usredotočeni samo na stvari ovoga svijeta.

Primjerice, zamislite nekoga unutar prve klase Titanica nakon udara u santu. Svi su pobjegli s broda ili barem nastojali pobjeći, a jedna jadna, bespomoćna duša dolje na drugoj palubi promatra kabine, uzbuđena nad svime što vidi. ”Pogledaj ovo – zlatne pipe!” Ludost je tražiti udobnost i sigurnost na brodu koji tone na dno oceana.

Međutim, tako je i s kršćanima koji traže ispunjenje u stvarima ovoga svijeta. Dakako, ne namjeravam reći da ne možete uživati u šetnji parkom za sunčana dana ili da bismo sve vrijeme trebali hodati okolo žalosni. Naprotiv, naš identitet je – tko smo i što postajemo – da ne bismo trebali biti u stvarima ovoga svijeta, nego u stvarima Božjim.

Gospodin je rekao: ” … Ezav mi omrznu: gradove mu u pustoš pretvorih” (Mal 1,3). Možda je Ezav izjavljivao: ”Da, Abraham je moj djed i obećanje je moje!” Međutim, Bog je rekao da je zamrzio svjedočanstvo i sliku Boga koju je ovaj čovjek pokazivao na zemlji – ovaj tjelesan čovjek, usredotočen na sebe, koji je svojatao da je u lozi Božjoj. Možemo reći da je na njemu bio znak, jer nije imao ni nazočnosti ni obećanja Božjeg.

Prvi označen čovjek

Biblija nam u Postanku 4,15 govori da je prvi označen čovjek bio Kajin, čovjek koji je namjerno Bogu donio manje nego što se od njega očekivalo. Nažalost, ne mogu danas braniti ljudi koji namjerno donose Bogu manje nego što on traži. Postoje stvari za koje znaju da Bog od njih traži, ali nisu voljni poslušati. Žele biti bog svojih vlastitih života i nekako zaobići volju Božju i Riječ Božju. Pokušavaju opravdati svoja djela i odnose, nastojeći od krivoga načiniti pravo.

Bog je stavio znak na Kajina i postao je nezadovoljan lutalica. U nekom smislu, predan je bio životu beskrajnog traženja bez da je ikada našao što bi ga zadovoljilo. Ne mogu se ne čuditi zašto kršćani trče čitavim svijetom tražeći Isusa, što je sve češća praksa u posljednja dva desetljeća. Iznenada se negdje na svijetu pojavi neka nova manifestacija i oni su u prvom letu tamo. Je li moguće da je to znak? Je li moguće da oni ne donose Bogu ono što zahtijeva? Kao posljedica toga, s obzirom da ne postoji ništa tamo gdje se nalaze – nema živog odnosa, nema molitvenog života, nema otkrivenja – moraju lutati svijetom tražeći zadovoljstvo.

Isus je rekao: ”Zato, reknu li vam: ‘Eno ga u pustinji” – nemojte izlaziti … nemojte vjerovati” (Mt 24,26). Gospodin je svugdje – svenazočan. On je u riječima Pisma, a ako ste vjernik, on je u vama. Ne morate ga tražiti negdje daleko. On je upravo ovdje!

Čiji ćete znak vi imati?

”A slava Boga Izraelova vinu se s kerubina nad kojima lebdješe, prema pragu Doma. I pozva čovjeka odjevena u lan, koji imaše za pojasom pisarski pribor, te mu reče: ‘Prođi gradom Jeruzalemom i znakom ‘tau’ obilježi čela sviju koji tuguju i plaču zbog gnusoba što se u njemu čine.’  A drugima reče na moje uši: ‘Pođite za njim gradom i ubijajte bez milosrđa. Oči vaše neka se ne sažale, i nemajte smilovanja. Pobijte starce, mladiće, djevojke, djecu i žene; istrijebite ih sve do posljednjega. Ali na kome bude znak ‘tau’, njega ne dirajte. Počnite od mojega Svetišta!”’ (Ez 9,1-6).

Bog je bio spreman kazniti svoj vlastiti grad Jeruzalem i to iznenada! Međutim, ljudi su bili uhvaćeni nespremni – mnogi su izabrali odgoditi taj dan; većina nikada nije ni vjerovala. ”Nije moguće da bi Bog ikada sudio nama, svome vlastitom hramu. Pogledaj povijest ovdje; molitve koje se ovdje mole. Ne, Bog to sigurno nikada ne bi učinio!” Ali kad počnemo to vjerovati, Riječ Božju smo nadomjestili svojim vlastitim mislima.

Međutim, Gospodin je imao čovjeka koji je dobio nalog: ”Idi i znakom obilježi čela!” (Sjetite se, i znak u Otkrivenju je na čelu ili na desnici ljudi). Drugim riječima, stavi znak na one čiji je vrijednosni sustav na istoj liniji s Božjim; stavi znak na one koji osjećaju što i Bog, koji hodaju putem kojim bi sam Krist hodao da je na ovim ulicama. Stavi znak na one čiji vrijednosni sustav nije tako isprepleten s ovim svijetom da ne razumiju vrijeme u kojem živimo. Naprotiv, oni su svjesni pogibelji pred sobom; oni se brinu za stanje vječnosti onih koji noću povraćaju na ulici.

Ljubljeni, ako je u vašem srcu tuga i plač, možete biti zahvalni za to. To nije jer ste turobni, već naprotiv, to je unutarnja svjesnost da ne pripadate ovamo – ovo nije vaš dom; vaše zadovoljstvo nije ovdje. Bog je na vas stavio znak!

Na trenutak zamislite ovaj scenarij: sotona šalje demonske horde na zemlju i kaže: ”Siđite i uvjerite ljude da trebaju primiti znak.” Mogu vidjeti jednog đavla kako se vraća svome zapovjedniku i kaže: ”Dakle, sišao sam i pokušao staviti znak na onog čovjeka, ali nema mjesta kamo bih ga stavio. Sve je već pokriveno. Nema nijednog mjestašca kamo bih stavio svoj znak.” A sotona odgovara: ”Pa zašto ga nisi stavio iznad svega toga!” Ali on objašnjava: ”Kad sam to pokušao, tvoja pisaljka tamo nije pisala.”

Prorok Joel je rekao da ako i sva tama siđe na zemlju, Gospodin će biti pomoć svome narodu (Jl 4,16). Mnogo možete čuti o znaku Zvijeri u našoj generaciji, ali ja vas želim podsjetiti da se ne morati brinuti ni o jednoj od tih stvari. Vi ste već obilježeni – prostor je ispunjen i tamo se ne može staviti ništa drugo! Uvijek se sjetite da Bog poznaje one koji su njegovi. On je stavio znak na njih i oni su urezani na njegovu dlanu.

Ne znam za vas, ali to za mene sve rješava. Neka pakao baca što god želi; neka đavao šalje rijeku iz svojih usta; neka društvo bude zbunjeno koliko god želi. Ali oni koji pripadaju Kristu urezani su u dlan Boga svevišnjeg i ništa – ni rijeka, ni vatra, ni vojska, ni demonske sile, ni siromaštvo, ni kušnja – ne mogu ih istrgnuti iz Njegove ruke!

”Jer znam komu sam vjerovao…” (2 Tim 1,12). Pavao je rekao: ”Ja sam prisno povezan s njim – poznajem ga.” Potičem vas da nastavite provodite kvalitetno vrijeme u Riječi, razmišljajući o obećanjima Božjim. Tražite Duha Svetog da vam ih učini tako stvarnima da možete stajati i reći: ”Znam komu sam vjerovao i uvjeren sam da je On u stanju sačuvati sve što sam stavio u njegovu ruku do onoga dana dok ne budem s njim kod kuće. Bog je stavio znak na mene i uvjeren sam da ništa što dolazi protiv mene neće moći zaustaviti Njegovo djelo u mom životu!” Aleluja!

Autor: Carter Conlon; Izvor: Put života br. 358/2012.