Kako mogu znati koje se biblijske zapovijedi odnose na moj život budući da su postojala pravila koja su se odnosila samo na Izraelce?
Kršćani vjeruju da Bog ima vlast nad njihovim životima te da je Bog svoju volju otkrio u Bibliji. No, Biblija nije jednostavna zbirka pravila i preporuka, koje se primjenjuju na sve vjernike, tijekom stoljeća. Kako možemo znati koja se biblijska pravila primjenjuju na točno određen, kulturalni kontekst, a kako možemo znati koja su pravila bezvremenska i koja se primjenjuju na naše živote?
Zapovijedi za određene situacije ili ljude
Jasno je da su neke zapovijedi dane za određenu situaciju i da ti nisu općeniti zakoni. Na primjer, kada je izraelski narod lutao divljinom, Bog je rekao njihovome vođi Mojsiju: „Udari po pećini: iz nje će poteći voda, pa neka se narod napije.“ (Izlazak 17, 6) To je bila izvanredna zapovijed u situaciju u kojoj je Bog spašavao svoj narod od žeđi i gladi, tako što im je, dok su bili u pustinji, dao hranu i vodu.
Drugi sličan primjer pronalazimo u Postanku 21, 5-14. Ondje Gospodin zapovijeda Abrahamu neka svoju ženu ropkinju i sina kojeg je imao s njom progna od sebe, jer su oni bili prijetnja njegovom sinu Izaku. Ostatak Biblije nam jasno ukazuje na to da prognati svoga sina od sebe nije opće pravilo.
S druge strane spektra, vidimo opća pravila koja su neovisna od određene situacije. Mnoštvo preporuka za izraelski narod, koje su zapisane u pet biblijskih knjiga, popraćene su izrazima poput: „Neka vam takvi budu sudbeni postupci od naraštaja do naraštaja svuda gdje budete boravili.“ (Brojevi 35, 29) Ta su se pravila jasno primjenjivala na sve Izraelce.
No to ne znači da i mi automatski moramo držati ta pravila.
Na koga su se pravila prvobitno primjenjivala?
Osim razlikovanja općih i specifičnih pravila, također trebamo razmotriti i činjenicu tko je bila originalna ”publika” na koju su se ti biblijski stihovi prvotno primjenjivali. Većina Božjih zapovijedi, napisanih u Starome zavjetu, odnosile su se na izraelski narod. Neke od novozavjetnih zapovijedi odnosile su se na Isusove učenike ili na lokalne crkve. Druge su zapovijedi bile opće. No s obzirom na to da je Biblija kakvu danas poznajemo bila zapisana 100 godina prije Krista, možemo biti sigurni u to da današnji kršćani nisu ti koji prvi čitaju bilo koji Biblijski stih, što znači da moderni kršćani nisu automatski ciljana publika.
To ne znači da je Biblija samo povijesna knjiga namijenjena drevnim narodima i da se uopće ne odnosi na nas. Suprotno tomu: „Cijelo je Pismo, nadahnuto Božjim duhom, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti.“ (2. Timoteju 3, 16) No i dalje trebamo pažljivo proučavati značenje biblijskih zapovijedi s obzirom na kontekst cijele Biblije, kako bismo mogli razlikovati važnost tih biblijskih stihova za naše živote. Ne možemo jednostavno uzeti neku zapovijed, koja je bila prvotno namijenjena izraelskom narodu i samo je primijeniti na naš vlastiti kontekst.
Zakon Staroga zavjeta ispunjen je u Kristu
U Matejevom evanđelju 5, 17 Isus govori da je došao ispuniti Zakon i proroke. Njegova služba trebala je donijeti ključnu promjenu. Mnogi od starozavjetnih zakona govore o služenju Izraelaca u hramu, žrtvovanju životinja i obrednoj čistoći. Novi zavjet jasno govori da moderni vjernici više ne moraju držati te segmente zakona, budući da je Isus konačna žrtva. Isus je sebe ponudio kao konačnu žrtvu za naše grijehe; svojom žrtvom Isus je ispunio Zakon za sve one koji će vjerovati u Njega. Poslanica Hebrejima 10, 1 objašnjava: „Budući da Zakon ima tek sjenu budućih dobara…“
Isus je ostvario sve te ”dobre stvari”. Otvorio je ”novi, živi put”, koji vodi prema obnovi odnosa s Bogom, čime je zamijenio obredne Zakone Staroga zavjeta. Više informacija o ovome možete saznati u Djelima apostolskim 15, 1-20.
Novozavjetne zapovijedi
Novi zavjet, dio Biblije koji je napisan nakon Isusovog rođenja, također sadrži zapovijedi koje nisu obavezne za svako mjesto i u svako vrijeme. Jasan primjer toga je Isusova zapovijed, koji je dao svojim učenicima prije nego što ih je poslao neka propovijedaju evanđelje: „Ne stječite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase, ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa. Ta vrijedan je radnik hrane svoje.“ (Matej 10, 9-10) Drugim riječima, učenici su se trebali pouzdati u velikodušnost onih kojima bi služili.
No ovo nije opće pravilo koje se primjenjuje na sve hodočasnike, budući da je sam Isus u Lukinom evanđelju 22, 35-36 rekao svojim učenicima neka čine suprotno: „Kad sam vas poslao bez putnih torbi i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?” Oni odgovore: “Ništa. Nato će im: “No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač.“ Stoga, iako kontekst Matejevog evanđelja 10, 9-10 može ukazivati na to da je Isusova zapovijed mogla biti opće pravilo, ostatak Biblije jasno pokazuje da nije. Stoga, vrlo je važno čitati cijelu Bibliju i gledati cijeli kontekst, ne samo odabirati poneke zapovijedi.
Široka teološka i moralna shvaćanja pravila nasuprot određenih primjena
Neke biblijske zapovijedi su opća pravila, koja se ponavljaju i često ponovno primjenjuju. Najjasniji primjer u Starome zavjetu jest takozvanih deset zapovijedi. (Pročitajte Izlazak 20, 1-17.) Njih ponovno primjenjuje u Novom zavjetu Isus i Pavao, osim zapovijedi o Šabatu. Isto vrijedi i za zapovijedi o tome da trebamo voljeti Boga iznad svega i jedni druge kao što volimo sami sebe. (Ponovljeni zakon 6, 4-5; Levitski zakonik 19, 19; Marko 12, 29-31) Još jedna tema koja se ponavlja u Zakonima, psalmima, Mudrim izrekama, proročkim knjigama, evanđeljima i poslanicama jest potreba za iskazivanjem milosti siromasima i unesrećenima, odbačenima i strancima. Pozvani smo na držanje tih zapovijedi i na življenje pravednog života. (1. Ivanova 5, 2; Rimljanima 6, 1)
Knjige Izlaska, Brojeva, Levitski zakonik i Ponovljeni zakon pokazuju točno određene načine kako se može biti poslušan i neposlušan tih općim zakonima. Oni će se možda morati promijeniti, ako se pravilo želi ispravno primijeniti u novome kontekstu.
Primjer: zapovijed o tome da ne smijemo do kraja žeti naše njive
U Levitskom zakoniku 19, 9-10 Bog zabranjuje poljodjelcima žetvu njihovih njiva do kraja, kao i ponovno skupljanje onoga što im je ostalo nakon žetve. Ti ostaci bili su namijenjeni siromasima i putnicima. Ova zapovijed može se primijeniti u ruralnom, agrarnom društvu, u kojem siromašni imaju pristup poljima. To ne bi funkcioniralo u modernim gradovima. Stoga, ako se želimo pridržavati Božje zapovijedi u vezi brige o siromašnima, trebamo pronaći novi način kako ćemo primijeniti ovaj tekst; na primjer tako što nećemo bacati ili gomilati zalihe hrane i tako što ćemo nešto od onoga što posjedujemo dati siromasima.
Potreban nam je Božji Duh za razlikovanje
Jasno je da moderni kršćani ne moraju držati neke od ovih pravila. Druga se jasno primjenjuju na svako ljudsko biće koje živi na Zemlji. No ponekad je teško razlikovati koji su dijelovi Biblije bezvremenska pravila, a koja su samo privremena kulturalna praksa. Ovdje nam je potrebna pomoć Duha Svetoga. On nas može voditi i pomoći nam u našem razlikovanju ispravnog i pogrešnog. Ako budemo živjeli onako kako nas Duh vodi, živjet ćemo sukladno Božjoj volji. (Ivan 16, 13; Galaćanima 5, 16-18)
Autorica: Gretje Commelin; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Biblword.net
PROČITAJTE JOŠ:
- Deset Božjih zapovijedi: Koje je njihovo značenje?
- Znate li koja se zapovijed najviše puta ponavlja u Bibliji?
- 7 zapovijedi kršćanskog braka
