Hoće li svi Židovi biti spašeni čak i ako ne prihvate Krista kao svog Spasitelja?

Foto: Pixabay

Budući su Izraelci izabrani Božji narod, hoće li oni, kao i svi Davidovi potomci, biti primljeni u nebo, čak i ako ne prihvate Krista kao svog osobnog Spasitelja? Vjerojatno žive po Božjoj volji i priznaju ga kao Gospodina, živog Boga, zar ne?

Znamo i razumijemo da je od poziva Abrahama, Bog pripremao narod koji će biti
njemu sveti narod. Sveti znači da će biti odvojen od ostalih naroda, odvojen za Boga. Upravo je Bog podigao Abrahama, Izaka i Jakova da budu praoci naroda koji će postati Izrael. Ovi patrijarsi nisu bili posebni, već su bili odabrani – odabrani kojima je dana nezaslužena milost da budu Božji instrument kojim će Bog izvesti svoj plan i svrhu u otkupljenju čovječanstva.

Ako ste prije križa bili dio izraelskog naroda, to nije jamčilo ulazak u nebo, niti jamči sada u ovo vrijeme koje zovemo crkveno doba. Spasenje koje je dano (u sva vremena) je uvijek bilo milošću Božjom po vjeri u Boga.

Prije utjelovljenja Isusa na zemlju, ljudi nisu znali potpuni Božji plan otkupljenja. Međutim, znali su da je Bog obećao poslati Izbavitelja koji će ih spasiti. U rajskom vrtu, Bog je obećao da će doći sjeme (Postanak 3,15) i to obećanje je potvrdio Abrahamu, otkrivajući da će to sjeme doći po njegovom potomstvu (Postanak 15). To je bila predana vjera – vjera u Boga Abrahama, Izaka i Jakova – od koje je izraelskom narodu prije križa došlo spasenje od Gospodina.

Hebrejima 11, „Vjera praotaca“, jasno otkriva da je vjera starozavjetnih svetih bila vjera u Boga kojeg su poznavali – Boga obećanja. Ovo poglavlje hvali vjeru Abela, Henoka, Noe, Abrahama i Sare. Stih 6 nas podsjeća da je „bez vjere nemoguće omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traže.“ Starozavjetni sveci su udovoljavali Bogu vjerom u Njega i Njegova obećanja, a ne svojim djelima. Međutim, njihova djela su bila dokaz njihove vjere. Stih 13 kaže da su „u vjeri svi oni umrli, a da nisu zadobili obećanjâ, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su
stranci i pridošlice na zemlji.“

Oni su „umrli u vjeri“ (vjerujući Bogu), ali nisu „zadobili obećanja“, jer su Božja obećanja vidjeli „izdaleka“ (ona su tek trebala doći), a ipak su ovi starozavjetni sveci bili „uvjereni njima“ – vjerovali su obećanjima i, što je još važnije, vjerovali su u Boga koji ispunjava obećanja.

Jedino će milošću Božjom po vjeri u Njega svaka osoba biti primljena u nebo nakon smrti. Ne postoji ništa što možemo učiniti, to je jedino milošću Božjom:

Efežanima 2,8-9 Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao.

Starozavjetni sveci su imali vjeru u Boga koji im se objavio, no križ je sve promijenio. Kada je poslao svoga Sina, Bog se objavio na potpuniji i veći način. S Isusovim životom, smrću, ukopom i uskrsnućem, obećanja koja su se vidjela „izdaleka“, postala su stvarna i ispunjena. U Njegovoj zemaljskoj službi, Isus je jasno učio da je Njegova misija da „život svoj dade kao otkupninu za mnoge“ (Matej 20,28; Marko 10,45), te da je On jedini put do Oca, stoga i jedini put do
neba.

Ivan 3,16 Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.

Ivan 11,25 Reče joj Isus: Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.

Ivan 14,6 Odgovori mu Isus: Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.

Kada je Isus izgovorio ove riječi, govorio je Židovima. Sam Isus nam je rekao da je došao Židovima: „k izgubljenim ovcama doma Izraelova“ (Matej 15,24). On je obećano Sjeme iz Postanka 3,15 i On je jedini način do neba.

Odgovor na pitanje: „Mogu li Židovi u nebo bez poznavanja Isusa?“ je NE! Zapamtite, to nam je omogućeno zbog Isusove pravednosti (2. Korinćanima 5,21). Petar (Židov) je ovo potvrdio kada je izraelskom narodu objavio:

Djela 4,10-12 Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! On je onaj kamen koji vi  graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.

Pavao (Židov, „Hebrej od Hebrejâ“ – Filipljanima 3,5) jasno je učio da je jedini put do Boga milošću po vjeri u Gospodina Isusa Krista i Njegovo dovršeno djelo na križu. On je jasno rekao da ova istina vrijedi i za Židove i za pogane. Isus je onaj koji čovjeka čini dostojnim za ulazak u nebo i Božju prisutnost.

Rimljanima 10,9-13 Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spašava. Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti. Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju. Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.

Da, Bog je izabrao Izrael da bi sproveo svoju svrhu i plan, i oni su bili spremni primiti svog Mesiju. No, nisu ga uspjeli prepoznati. S Isusovim životom, smrću, ukopom i uskrsnućem, bio je ispunjen stari levitski žrtveni sustav kao pomirnica za grijehe. Apostol Pavao sasvim jasno naglašava da je pomirnica za grijehe samo putem Isusove krvi.

1. Timoteju 2,5 Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi,
čovjek – Krist Isus.

Hebrejima 9,22; 10,4. 19 …bez prolijevanja krvi nema oproštenja (grijeha)… Jer
krv bikova i jaraca nikako ne može odnijeti grijeha… Imamo dakle, braćo, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj.

Zaključak

Oni koji vjeruju u Isusa i Njegovo dovršeno djelo na križu su spašeni i sada su izabrani Božji narod (Efežanima 1,4) i, isto kao i sa Izraelom, ne zato što smo posebni, već zato što je naš Spasitelj pun milosti i ljubavi. Baš kao što je Bog odredio da Izrael bude Njegov narod, Isus je odredio svoje učenike da budu Njegovi sljedbenici, oni koji pripadaju Kristu koji su određeni da budu Njegovi poslanici (2. Korinćanima 5,20). Mi smo određeni da poruku spasenja i milosti koja se nalazi u Isusu (Efežanima 1,7) donosimo izgubljenom i umirućem svijetu (Matej 28,19-20; Marko 16,15).

Sada smo pod Novim savezom, a Stari je prošao (Hebrejima 8,13). Stoga se Izraelci (Židovi) koji žive u ovo vrijeme ne razlikuju od poganskih naroda. Bez krvi Janjeta koja ih može očistiti od grijeha (Otkrivenje 1,5) neće im se dati Kristova pravednost (2. Korinćanima 5,21), te neće biti dostojni za ulazak u Božju prisutnost.

Ukoliko poznajete nekog Židova, bilo predanog religioznog ili Židova samo porijeklom, njihovo potomstvo ih neće spasiti. Davidovi potomci neće ući u nebo ako se ne pokaju i vjeruju u objavljenog Sina Božjeg, Sina Davidovog, Mesiju, Kralja kraljeva, Gospodara gospodara, Gospodina Isusa Krista. Moraju spoznati svoje grijehe i potrebu za Spasiteljem. Moraju se pokajati i vjerovati u Isusa, „jednog posrednika“. On je vjeran, oprostit će im i dat će im vječni život i ulazak u nebo.

To je važno! Židovi, a osobito pobožni Židovi, vjeruju da služe Bogu i da su u ispravnom odnosu s Njim. Ali ne poznaju ga, jer ne poznaju Njegovog Sina.

Ivan 17,3 A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista.

Budite suosjećajni i puni ljubavi, i recite Židovima o patnjama sluge iz Izaije 53. On je živio i umro da bi mogli imati život. On je „Put i Istina i Život“ (Ivan 14,6) i nitko neće dospjeti u Nebo osim kroz Njega (1. Timoteju 2,5).

1. Ivanova 5,20 Znamo: Sin je Božji došao i dao nam razum da poznamo Istinitoga.
I mi smo u Istinitom, u Sinu njegovu, Isusu Kristu. On je Bog istiniti i Život vječni.

Autor: Sharri Abbot; Prijevod: Vesna L.

Reci što misliš