Dok se pitamo hoćemo li u raju prepoznati naše supružnike, trebamo imati na umu da, iako nam Biblija daje naznake odgovora na ovo pitanje, ne dobivamo izričit odgovor.
Biblija nam ne govori puno toga o raju. To je tajna, koja tek treba biti otkrivena. Iako je puno toga o raju ostalo neotkriveno, uvjerena sam da čak i najmaštovitiji umovi ne mogu zamisliti niti djelić onoga što će nas ondje čekati.
Pitamo se u vezi svega; od toga kako ćemo ondje izgledati, do toga kakvim će se jezikom govoriti. Hoće li ulice zaista biti optočene zlatom? Možemo li se zaista radovati u vječnosti, ako ljudi koje volimo ne budu ondje? Postoji bezbroj pitanja u vezi raja.
Dok se pitamo hoćemo li u raju prepoznati naše supružnike, trebamo imati na umu da, iako nam Biblija daje naznake odgovora na ovo pitanje, ne dobivamo izričit odgovor. Premda je prirodno osjećati strah ili nemir zbog nepoznatog, trebamo vjerovati Bogu i u vezi pitanja vječnosti, kao što Mu trebamo vjerovati u vezi detalja naših svakodnevnih života.
U nastavku ćemo govoriti o dijelovima Biblije, koji podržavaju tvrdnju da ćemo zaista poznavati jedni druge u raju. No zbog toga što smo ograničeni u našim spoznajama i razumijevanju, možda će vam se dogoditi da ćete zbog ovih primjera imati dodatna pitanja. Zbog toga ne smijemo strogo ovisiti o našim mišljenjima, nego trebamo vjerovati da ćemo, bez obzira na ono što raj donosi, biti nadvladani dobrotom i da ćemo biti potpuno zadovoljni u Bogu.
Započnimo s onime što znamo da je istina.
Bog je Bog odnosa
Kroz cijelu Bibliju možemo vidjeti da je Bog, Bog odnosa. To jasno vidimo već od Postanka, kada je Bog utemeljio svoje kraljevstvo na Zemlji, u obliku Edenskog vrta. Nije samo imao odnos s Adamom i Evom; dopustio je njima da imaju dubok, intiman i značajan odnos jedno s drugim. Postanak 2, 25 nam govori da su bili goli, no da se nisu sramili.
To nam daje djelić uvida u to kakav će biti raj. Ponovno ćemo biti u potpunosti čisti od grijeha i moći ćemo imati najčišće oblike odnosa jedni s drugima. Naša intimnost bit će potpuna i ništa nećemo skrivati. Drugim riječima, kao što nismo stvoreni da bi bili sami ovdje na Zemlji, tako nećemo provesti ni vječnost u samoći.
U 1. Korinćanima 12, 13 Pavao nas podsjeća na to da je naše znanje u ovome životu ograničeno, no da će to ograničenje biti uklonjeno u idućem životu. To nalaže da ćemo imati odnose jedni s drugima, koji će biti dublji i značajniji nego što možemo zamisliti, djelomično iz razloga što nas više neće kočiti grijeh i jer će fokus svih nas biti Krist.
No pitanje i dalje ostaje: hoćemo li prepoznati jedni druge?
Brak i raj
Iz Biblije znamo da u raju nećemo biti vjenčani ni u braku. (Matej 22, 30) To se odnosi na koncept braka, s kojim smo upoznati sada. Uzbudljiva istina, koja nas očekuje u raju, jest da smo mi, Crkva, Kristova nevjesta. (Efežanima 5, 22-23)
Kao Kristova nevjesta, mi ćemo se, zajedno s onima koje volimo, usredotočiti na Krista. Vidjet ćemo Ga u Njegovoj ljepoti i slavi i to će nas u potpunosti zadovoljiti. Bez obzira na to jesmo li sada u sretnom braku ili ne, naš vječni život, kada ćemo biti dio Kristove mladenke, bit će najbogatiji i najviše zadovoljavajući odnos kojeg možemo zamisliti. Problem je u tome što nemamo sada s čime usporediti što točno znači biti u potpunosti zadovoljen. Čak i u našim najradosnijim trenucima ovdje na Zemlji, još uvijek nas zahvaća učinak grijeha. Onima koji su imali ili koji imaju sretne, zdrave brakove, teško je zamisliti potpuno zadovoljenje u Kristu, bez njihovih supružnika.
Iako sam u potpunosti uvjerena da ćemo biti u potpunosti zadovoljni Kristom, bez obzira na to tko s nama jest, a tko nije u raju, vjerujem da na temelju biblijskih učenja možemo vjerovati da ćemo u raju poznavati jedni druge.
Vi ćete biti vi u raju
Nema razloga vjerovati da ćemo u raju biti netko drugi, da ćemo izgubiti naša sjećanja sa zemaljskog života i da ćemo zbog toga zaboraviti jedni druge. Jedan od razloga za to jest, što nam je rečeno da ćemo polagati račun za naše živote, koje smo živjeli ovdje na Zemlji. (Rimljanima 14, 12) Kako možemo polagati račun u vezi toga kako smo živjeli, ako se ne možemo sjetiti naših života ili s kime smo živjeli taj život?
Ovo dovodi do drugih pitanja. Hoćemo li u raju biti istih godina? Kako će izgledati novorođeno dijete koje je preminulo, u odnosu na osobu koja je preminula u svojoj dubokoj starosti? Nemamo odgovore na ova pitanja, no znamo da će naša tijela biti usavršena i da će biti nova.
1.Korinćanima 15, 52 uči nas sljedeće: „Odjednom, u tren oka, na posljednju trublju – jer zatrubit će – i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi i mi ćemo se izmijeniti.“ Kako će točno to izgledati? Biblija nije specifičnija po tom pitanju, ali to je i dalje slavno obećanje.
Sada pogledajmo na neke od popularnih referenci, koje podržavaju stav da ćemo u raju prepoznavati jedni druge.
Uskrsnuće
Naš najbolji primjer, koji ukazuje da ćemo prepoznati jedni druge, pronalazi se u Kristu, jer su Njega Njegovi učenici prepoznavali nakon uskrsnuća. Prepoznali su Ga na obali, kada je kuhao za njih u Ivanu 21, 1-14. Prepoznali su Ga kada se ukazao Tomi u Ivanu 20, 24-29. U 1. Korinćanima 15, 6 učenici su prepoznali Krista nakon što se ukazao ispred pet stotina ljudi.
Sjetimo se Ivana 20, 15-16, kada se Krist ukazao Mariji u grobnici. Vjerojatno Ga nije odmah prepoznala, jer je plakala i jer je bila rastresena. No nakon što je Krist izgovorio njezino ime, odmah je znala tko joj se obraća.
Preobrazba
Sjetimo se preobrazbe, opisane u Mateju 17. Krist je odveo Petra, Jakova i Ivana visoko na planinu. Ispred njih se preobrazio i zasjao je poput Sunca; Njegova odjeća postala je bijela poput svjetlosti. Pojavila su se i dvojica muškaraca i razgovarala su s Kristom. To su bili Mojsije i Ilija.
Petar je rekao Kristu: „Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.“ (Matej 17, 4) Ne samo da su njih trojica uspjela prepoznati Krista u Njegovom proslavljenom tijelu, nego su također prepoznali i Mojsija i Iliju. Je li ih Krist upoznao s Mojsijem i Ilijom? Je li dopustio Petru, Jakovu i Ivanu da na natprirodan način znaju koga gledaju? Biblija nam ne daje odgovore na ta pitanja, no mnogi koriste ovaj primjer kao podršku za tvrdnju da ćemo jedni druge moći prepoznati u raju.
Pavlovo iščekivanje raja
Uzmimo u obzir 2. Korinćanima 1, 14 i 1. Solunjanima 2, 19. U ovim stihovima, Pavao opisuje da se radost iščekivanja raja povećava prisutnošću onih, u vezi kojih je imao privilegij zadobiti ih za Krista. Ovi stihovi govore o međusobnom prepoznavanju. Pavao će prepoznati i hvaliti se u Kristu, zbog onih koje je pridobio na vjeru, a oni će se prepoznavati i hvaliti u Kristu zbog Pavla.
Još jedan od načina kako Pavao piše o ovome nalazi se u 1. Solunjanima 4, 15-18. Pavao je ondje pisao o solunskim kršćanima, u vezi njihovih voljenih koji su preminuli. Utješio ih je ovim riječima: „Jer vam ovo govorimo po riječi Gospodnjoj, da mi, koji živimo, koji ostajemo za dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih, koji su usnuli. Jer će sam Gospodin na dani znak, na glas arkanđelov, na zvuk trube Božje sići s neba i mrtvi u Kristu uskrsnut će najprije, onda ćemo mi, koji živimo, koji smo ostali, biti zajedno s njima uzeti u oblake, u susret Gospodinu u zraku, i tako ćemo svagda biti s Gospodinom.“ Argument koji stoji ovdje govori da ne postoji ohrabrenje u obećanju da ćemo sresti one koji su uzašli u raj prije nas, ako se međusobno nećemo poznavati i prepoznavati.
Kralj David
Još jedan popularan argument koji govori da ćemo prepoznavati jedni druge u raju, jest primjer kralja Davida i smrt njegovog sina, o čemu čitamo u 2. Samuelovoj 12, 15-23. Kralj David proveo je sedam dana u postu, plačući zbog svoga sina, koji je bio bolestan. Sedmoga dana, dijete je preminulo.
Nakon što je bio obaviješten o tome da je njegov sin umro, David se oprao, pomazao, promijenio svoju odjeću, otišao u dom Gospodnji i štovao. Kasnije, kada je David jeo, jedan od njegovih slugu upitao ga je zašto je postio i plakao kada je njegov sin bio živ, a sada kada je dijete mrtvo, on je ustao i jeo.
David je sluzi odgovorio na sljedeći način: „Kad je dijete još živjelo, postio sam radi njega i plakao, jer sam mislio: Tko zna, može mi se smilovati Gospod, da dijete ostane na životu! Sad je mrtvo. Što bih sad još postio? Mogu li ga opet povratiti? Ja ću otići k njemu, a ono se ne vraća k meni.“ (2. Samuelova 12, 22-23)
Ovi stihovi često služe kao utjeha roditeljima koji su izgubili svoju novorođenu djecu, jer je David bio uvjeren da će ponovno vidjeti svoga sina. Ovaj nam primjer pokazuje Davidovo pouzdanje u to da će prepoznati svoga sina, kada ga ponovno ugleda.
Za mnoge, ovi i mnogi drugi primjeri iz Biblije donose utjehu i nadu, da ćemo jednoga dana u raju prepoznati naše supružnike. No, prepoznavanje naših supružnika u raju ne bi trebala biti naša konačna utjeha ni nada.
Sjetimo se gdje smo položili našu istinsku utjehu i nadu
Sada smo često usredotočeni sami na sebe, naše vlastite želje, udobnosti i strahove. Nije stoga iznenađenje da sada razmišljamo o tome hoćemo li u raju sresti naše voljene, koji su preminuli prije nas. Ne iznenađuje ni to što u vječnost gledamo s nesigurnošću, zbog nedostatka razumijevanja i zbog straha od nepoznatog.
Prije nego što završimo s temom o tome hoće li nas naši supružnici prepoznavati u raju ili ne, trebamo se pomiriti s onime za što već znamo da je istina. Znamo da je Krist pripravio mjesto za nas (Ivan 14, 2-3), znamo da Mu možemo vjerovati u vezi svih stvari (Psalam 33, 4) i znamo da On stvari izvodi na naše dobro. (Rimljanima 8, 28) S ovime na umu, sve ono što volimo ovdje i sada, uključujući i naše supružnike, trebamo uzeti u obzir i reći: „Bit ću potpuno zadovoljan/zadovoljna u Krist, čak i ako me moj supružnik ne bude poznavao u raju.“
Moje osobno uvjerenje jest da ćemo zaista poznavati jedni druge, na dublji, intimniji način, nego što se sada poznajemo. No također sam uvjerena u to da nećemo biti usredotočeni jedni na druge. Bit ćemo usredotočeni na Krista, a naša će radost u Njemu biti potpuna.
Autorica: Beth Ann Baus; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Ibelieve.com
