Otpadništvo postaje sve raširenije u našoj generaciji. Mnogi odlaze od Boga. Je li moguće da nečije ime bude izbrisano iz Knjige života?
Budimo iskreni, uznemirujuće je kada vidimo da oni, koji su nekada bili aktivni vjernici, sada žive bezbožničkim životom.
U svojoj drugoj poslanici Solunjanima, Pavao je predvidio ovo “otpadanje” kao jedan od znakova upozorenja nadolazećih Posljednjih vremena:
Neka vas nitko ne zavede ni na koji način. Jer ako prije ne dođe onaj otpad i ne otkrije se Čovjek bezakonja, Sin propasti … (2. Solunjanima 2, 3)
Je li moguće da nečije ime bude izbrisano iz Knjige života?
U Novom zavjetu postoji više referenci na Knjigu života ili Janjetovu Knjigu života, od kojih se mnoge nalaze u Knjizi Otkrivenja.
Pavao se pozvao na Knjigu života u svojoj poslanici Filipljanima kada je tražio pomoć za dvije žene koje su se s njim borile za evanđelje:
Da, molim i tebe, čestiti druže, pomaži im jer su se one u evanđelju borile zajedno sa mnom, i s Klementom i ostalim mojim suradnicima, kojih su imena u knjizi Života. (Filipljanima 4, 3).
Knjiga života također se spominje već u Knjizi proroka Daniela kada mu je dana vizija i detaljan opis Posljednjih vremena koja dolaze (Daniel 12, 1).
Dok se reference na Knjigu života mogu pronaći u Otkrivenjima 20,12; 13, 8 i 21, 27, Otkrivenje 3, 5 daje savršen opis onoga što knjiga predstavlja, kao i Božju namjeru:
“Tako će pobjednik biti odjeven u bijele haljine i neću izbrisati imena njegova iz knjige života i priznat ću ime njegovo pred Ocem svojim i anđelima njegovim.”
Svrha, dakle, Knjige života je prilično jednostavna – imena zapisana u njoj su ime onih koji su postigli vječni život; onih koji pripadaju Bogu.
Ali kako se tamo upisuje nečije ime? Znamo odgovor na to — pokajte se za svoje grijehe i vjerujte u Gospodina Isusa Krista kao svog Spasitelja.
Danas smo preplavljeni iskušenjima “požude tijela, požude očiju i oholosti života …” (1. Ivanova 2, 16). Mnogi od nas odgajani su kao “religiozni kršćani” od rođenja – išli smo u crkvu, primili sve sakramente. Lako je misliti da smo svi vjernici. No, Jakov je jasno pokazao razliku:
Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi. Inače, mogao bi tko reći: “Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru bez djela, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru.” Ti vjeruješ da je jedan Bog? Dobro činiš! I đavli vjeruju, i dršću. Hoćeš li spoznati, šuplja glavo, da je vjera bez djela jalova.” (Jakovljeva 4, 17-20)
Naša djela – naša dobra djela i dobre riječi – beskorisna su bez prave vjere. Možemo reći da vjerujemo, ali to ne znači da smo spašeni. To ne znači da su naša imena zapisana u Knjizi života.
Bog ih nikad nije poznavao
Oni koji su otpali – ili odlučili okrenuti leđa Bogu – vjerojatno nikada nisu pustili Isusa u svoja srca. Ti takozvani vjernici koje vidimo da otpadaju su poput demona koji vjeruju i dršću. Njihova vjera je možda bila fasada u njihovim djelima, ali nije bila usidrena u njihovim srcima.
U Bibliji vidimo nekoliko primjera nekih koji su mislili da su vjernici. U dijelu Evanđelja po Mateju, Isus je rekao ovo:
Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati. “Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: `Gospodine, Gospodine!`, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Mnogi će me u onaj dan pitati: `Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?` Tada ću im kazati: `Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!`” (Matej 7, 20-23)
Petar je ponudio vlastito objašnjenje:
Bilo bi im doista bolje da nisu spoznali puta pravednosti, negoli, pošto ga spoznaše, okrenuti leđa svetoj zapovijedi koja im je predana. Dogodilo im se što veli istinita izreka: “Pas se vraća svojoj bljuvotini i okupana svinja valjanju u blatu.” (2. Petrova 2, 21-23)
Autor poslanice Hebrejima to dobro opisuje:
Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga, i okusili Lijepu riječ Božju i snage budućega svijeta, pa otpali, nemoguće je opet se obnoviti na obraćenje kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju. (Hebrejima 6, 4-6)
Iako mnogi tvrde da je ovaj stih pokazatelj da vjernik može izgubiti spasenje ako otpadne, pomnije istraživanje dokazuje suprotno. Ova grupa su oni koji su okusili istinu, ali nisu došli do vjere i otpali su čak i nakon objave koju su primili. Došli su do neke spoznaje istine, ali nisu predali svoja srca Kristu.
Može li se ime ikada izbrisati?
Naravno da ne. Riječi Svetog pisma su obećanje pravim vjernicima: ako smo predali svoje živote Isusu Kristu, obećano nam je da smo opečaćeni Duhom Svetim za Dan otkupljenja (Efežanima 4, 30).
Još snažnije, sam Isus nam je obećao:
“Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.” (Ivan 10, 28)
Ništa nas ne može oteti iz Isusove ruke. Ako ovo nije dovoljan dokaz, Otkrivenje 3, 5 to jasno kaže – jednom kada je vaše ime zapisano u Knjizi života, više se ne može izbrisati.
