NaslovnicaDuhovnostJesu li svi naši budući grijesi već oprošteni?

Jesu li svi naši budući grijesi već oprošteni?

Jesu li svi naši budući grijesi već oprošteni? Bog zna da smo nesavršeni i da ćemo kad tad sagriješiti. Je li nam već oprošteno?

Izjava “oprošteni su mi budući grijesi” apsolutno je istinita u ovom smislu: Isus je umro za sve naše grijehe.

Krist umrije za grijehe naše po Pismima. (1. Korinćanima 15, 3)

Biblijski je reći da je naše spasenje sigurno u Kristu. Međutim, ne bismo trebali koristiti ideju da su nam “oprošteni budući grijesi” da bismo implicirali da, nakon što smo primili Isusa kao Spasitelja, više nemamo potrebu tražiti oproštenje. Drugim riječima, moramo razlikovati oproštenje u vezi s našim vječnim spasenjem i oproštenje u pogledu našeg svakodnevnog zajedništva s Bogom.

Jesu li svi naši budući grijesi već oprošteni?

Činjenica da ćemo zabrljati u budućnosti nije iznenađenje za Boga. Zna sve, od najsitnijih detalja našeg života do svega što se događa svugdje u svemiru. Zna kada vrabac padne ili kada smo izgubili jednu vlas na glavi (Matej 10, 29-30). Zna sve što se dogodilo i što će se dogoditi od početka do kraja vremena (Izaija 46, 9-10). Zna svaku našu misao prije nego što uopće uspijemo oblikovati riječi da ih kažemo (Psalam 139, 4). Poznavao nas je u maternici, zna što se sada događa u našim srcima i zna našu budućnost. Naši prošli, sadašnji i budući grijesi nisu skriveni od Njegovog pogleda.

Božje potpuno sveznanje dokazuje da je bio potpuno svjestan da ćemo opet griješiti, čak i nakon što smo prihvatili Njegovog Sina kao svoga Spasitelja.

Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem i riječi njegove nema u nama. (1. Ivanova 1, 8-10)

Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca – Isusa Krista, Pravednika. (1. Ivanova 2, 1)

U oba ova odlomka apostol Ivan uči da vjernici još uvijek griješe i da, kada to učinimo, Bog je spreman oprostiti ako Mu priznamo grijeh i molimo oprost. Oprost je ovisan o priznanju. Neispovijedani grijeh u vjernikovom životu ozbiljna je stvar. Utječe na naš odnos s Bogom (1. Petrova 3, 7), na naš odnos s drugima (Galaćanima 5, 15), a ponekad čak i naše tjelesno zdravlje (1. Korinćanima 11, 29–30; Jakov 5, 16).

Bog ne shvaća olako grijehe svoje djece i uvest će disciplinu kako bi obnovio naš odnos s Njim (Hebrejima 12, 4-11).

Žena uhvaćena u preljubu dovedena je Isusu u Ivanu 8. Umjesto da je osudi, Isus joj je oprostio: “Ni ja te ne osuđujem.” Tada ju je oslobodio, ali ne s dozvolom da nastavi griješiti, već s naredbom da prestane griješiti: “Idi i odsada više nemoj griješiti.” Drugim riječima, njezini budući grijesi nisu automatski oprošteni.

Božje opraštanje je vječni dar

Sve što je potrebno za oslobođenje od kazne (koju zaslužujemo zbog svoje grešnosti) i za vječni život je vjera u Isusa Krista kao našega Spasitelja. Dakle, ako vjerujemo, tada ćemo uživati vječni život s Bogom nakon što umremo fizičkom smrću. Ta bi se smrt mogla dogoditi u sljedećoj minuti nakon primanja spasenja ili desetljećima kasnije, ali dar je i dalje naš.

Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem. (Rimljanima 8, 38-39)

Ovaj odlomak vrlo jasno pokazuje da se spasenje ne može opozvati iz bilo kojeg razloga, uključujući i sve što se dogodi u budućnosti. Jednom kad primimo svoje nasljedstvo, ono je zapisano na našim srcima neizbrisivom tintom. Čak i kada griješimo u budućnosti, naše je spasenje sigurno.

On će vas učiniti i postojanima do kraja, besprigovornima u Dan Gospodina našega Isusa Krista. (1. Korinćanima 1, 8)

PROČITAJTE JOŠ:

NAJNOVIJE