Možda već dugo molite za neku stvar, ali odgovora još nema. Što učiniti kada se vaše molitve odbijaju o strop?
Abram i Saraja čekali su dvadeset i pet godina da Bog ispuni svoje obećanje da će jednog dana imati dijete. Kada se Izak rodio, bili su dovoljno stari da postanu pradjed i prabaka! Ali još dugo su živjeli i uživali sa svojim sinom.
Izraelci su patili više od četiristo godina u egipatskom ropstvu, čekajući da ih Bog izbavi iz okrutnog ropstva.
Nakon što ga je Samuel pomazao izraelskim kraljem, David je godinama čekao da stupi na prijestolje.
Tri duga dana Isusovi su sljedbenici čekali da se nada probije kroz njihov najcrnji očaj dok je Njegovo tijelo ležalo u grobu.
Isus je uskrsnuo iz mrtvih i vratio se Ocu da nam pripremi dom, a mi koji ga zovemo Spasiteljem i Gospodinom čekamo više od dvije tisuće godina da se On vrati.
Čini se da je težak posao čekanja dio našeg odnosa s Bogom. Njegov se trenutak jednostavno razlikuje od našeg.
Što učiniti kada se vaše molitve odbijaju o strop?
Tijekom mnogih teških vremena bio sam u iskušenju da odustanem od molitve. Činilo mi se da moje molitve rijetko čine razliku i da, usprkos životu molbi i zahvalnosti, Bog jednostavno ne odgovara.
U tim trenucima malodušnosti, pa čak i frustracije, naučio sam kako dalje: nastaviti moliti!
Veliki teolog i čovjek vjere, Charles H. Spurgeon, rekao je: “Radije bih naučio jednog čovjeka da moli nego 10 ljudi da propovijedaju.”
Molitva možda neće promijeniti moju situaciju, ali uvjeren sam da će sigurno promijeniti mene!
Isusova prispodoba o molitvi
Postoji kratka priča koju je ispričao Isus, a nalazi se u prvih 5 stihova iz Lukinog 18. poglavlja, kojoj se ponekad vraćam kada se borim s iskušenjem da manje vremena provedem u molitvi.
Isus je htio ispričati ovu prispodobu, jer ih je htio naučiti da valja svagda moliti i nikada ne klonuti. Znao je da će učenici svake generacije biti u iskušenju da dignu ruke od molitve. Gledao je u oči svojih učenika i razmišljao o vama i meni dok je započinjao ovu mudru priču o ustrajnosti.
Rekao im je da je u nekom gradu bila udovica koja je bila prepuštena na milost i nemilost suca koji ne poštuje Boga ni čovjeka. Ova očajna udovica bila je neumoljiva u odnosima s ponosnim sucem i dolazila mu je neprestano moleći za pravnu zaštitu od određenog protivnika.
Sudac u početku nije bio voljan baviti se njome, ali na kraju je pomislio: “Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me!”
Svatko od nas je udovica u ovoj priči i ustrajno trebamo dolaziti k Ocu dok nam ne odgovori i dok se nešto ne promijeni! Stalno i hrabro trebamo dolaziti pred Božje prijestolje!
Ako ste danas između kamena i nakovnja – molite i dalje!
Ako vas bacaju valovi očaja i vjetrovi malodušnosti – molite i dalje!
Ako se pitate gdje je Bog i je li sposoban intervenirati u vašem životu – molite i dalje!
Moli dalje, umorni prijatelju, moli!
