Ljuti li se Bog na čovječanstvo? Mnogi odlaze od Njega i ne zanima ih Njegova Riječ. Jesu li prirodne katastrofe i bolesti od Boga?
Što bismo trebali pomisliti kada vidimo koronavirus, bolesti ili ratove koji odnose toliko života širom svijeta? Što bismo trebali pomisliti kada doživimo prirodne katastrofe poput potresa, poplava, požara ili uragana koji su sposobni uništiti gradove. Kada vidimo sve ove stvari i još puno toga, izražava li Bog svoj bijes prema čovječanstvu?
Nekima će možda biti teško promatrati Boga kao Onoga koji se može ljutiti. Ali Biblija je krajnje jasna da postoji puno različitih situacija u kojima se Bog ljuti. Zapravo, Biblija kaže da se Bog svaki dan ljuti.
Bog je pravedan sudac, on povazdan prijeti. (Psalam 7, 11)
Međutim, važno je napomenuti da postoje dvije vrste ljutnje. Postoji pravedna i nepravedna ljutnja, a Bog uvijek iskazuje pravednu ljutnju jer On ne može griješiti. Pravedna ljutnja ili pravedno ogorčenje ne vode grijehu. Međutim, nepravedna ljutnja (svojstvena ljudima) u konačnici dovodi do grešnih djela. Biblija jasno govori da je Bog milostiv i spor na srdžbu.
Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću. (Izlazak 34, 6)
Jahve je spor u gnjevu, ali silan u moći. (Nahum 1, 3)
Ljuti li se Bog i zašto?
Zašto bi Bog svaki dan osjećao ljutnju? Odgovor je: zbog grijeha i zla koje se svakodnevno javlja u cijelom svijetu. Svakog dana u našem svijetu ima ljudi koji se ne kaju i žive životom pobune, opakosti i grijeha, što na kraju rasplamsava Božji gnjev. Razlog je taj što čovječanstvo ima grešnu narav i svi živimo u palom svijetu. S obzirom da je Bog svet, ne podnosi grijeh.
Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. (Rimljanima 1, 18)
Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga. (Rimljanima 2, 5)
Umrtvite dakle udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu – to idolopoklonstvo! Zbog toga dolazi gnjev Božji na sinove neposlušne. (Kološanima 3, 5-6)
Bog se opravdano ljuti kada čovječanstvo živi u idolopoklonstvu, ili kada se čovječanstvo odluči pobuniti protiv Njega kroz grijeh i živi odvojeno od Njega. Grijeh nas duhovno odvaja od Boga. Sam pakao je konačni izraz Božjeg gnjeva protiv grijeha ili nepravde.
Bog je također strpljiv i oprašta
Unatoč činjenici da grijeh ljuti Boga, Biblija nas također uči da nas Bog voli, da je strpljiv, oprašta i milostiv je. Ovo su neka druga Božja svojstva.
A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. (Rimljanima 5, 8)
Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju. (2. Petrova 3, 9)
Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. (1. Ivanova 1, 9)
Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo. Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika! (Tužaljke 3, 22-23)
Oproštenje grijeha primamo kroz vjeru u Isusa Krista, koji je platio za naše grijehe na križu. Isus je uzeo na sebe Božji gnjev kada je bio razapet. Postao je naša zamjena, tako da kada Ga prihvatimo s vjerom kao svoga Spasitelja, opraštaju nam se svi grijesi iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Efežanima 1, 7 kaže da u Njemu “imamo otkupljenje krvlju njegovom, oproštenje grijeha po bogatstvu milosti njegove.”
Naš odnos s Bogom može se obnoviti samo po vjeri u Isusa Krista. Samo je zbog Isusove žrtve na križu svaki istinski vjernik oslobođen od pakla. Stoga, kada se Bog ljuti na čovječanstvo, za čovječanstvo je važno da istinski traži Boga i Njegov oprost. To će zaustaviti Božji gnjev.
“Ako zatvorim nebo da ne bude dažda, ili zapovjedim skakavcima da popasu zemlju, ili pustim kugu na svoj narod, i ponizi se moj narod na koji je prizvano Ime moje i pomoli se i potraži lice moje i okani se zlih putova, ja ću ga tada uslišati s neba i oprostiti mu grijeh i izliječit ću mu zemlju.” (2. Ljetopisa 7, 13-14)
