Osjećaš se samim, kao da si napušten od Boga?

Osjećaš se samim, kao da si napušten od Boga? Već dugo ti je teško u životu i tvoja situacija se ne mijenja. Sumnjaš da te je Bog napustio?

Neki bi kršćani željeli da vjerujete da je život s Bogom lagan, ali nije! Život je stalno ispunjen usponima i padovima, dobrim i lošim stvarima.

Možda upravo prolazite kroz mračnu noć i čini vam se da vaša teška situacija nikad neće završiti. Kroz suze kličete na koljenima: “Gospodine, trebam Te. Molim Te, usliši moj vapaj, približi mi se. Znam da nisam dostojan, ali očajan sam i Ti si sve što imam! Ti si mi jedina nada.” Ali stvari se i dalje ne mijenjaju. U iskušenju ste da mislite da vas je Bog napustio

Osjećaš se samim, kao da si napušten od Boga?

Kralj David iskusio je takvu bol u tami i o tome je napisao u psalmu 13. Jedan od razloga zbog kojih su se kršćani kroz stoljeća toliko povezali s psalmima je zbog brutalne iskrenosti koju vidimo u psalmima.

U 13. psalmu dana nam je slika, uzorak ako želite, kako se “hrvati s Bogom” kada se nađemo u jami tame i očaja.

“Ta dokle, Jahve, dokle ćeš me zaboravljati? Dokle ćeš skrivati lice od mene? Dokle ću nositi bol u duši; tugu u srcu obdan i obnoć? Dokle će se dušmanin dizat’ na me?
Pogledaj, usliši, Jahve, Bože moj! Prosvijetli mi oči da ne zaspim nasmrt, nek’ ne kaže dušmanin: “Nadjačah njega!” Nek’ ne kliču protivnici ako posrnem!” (Psalam 13, 1-5)

U ovom psalmu vidimo da je David na rubu očaja. Osjeća se beznadno dok gleda u budućnost. Osjeća da se više ne može nositi sa svojom situacijom. Četiri puta, s četiri različita pitanja, vapi Bogu: “Dokle?”

David je u agoniji i ne može osjetiti Božju prisutnost. Možda i mi poput njega isto “osjećamo”. I da stvar bude gora, naš neprijatelj, Sotona, ne želi ništa drugo nego pojačati taj “osjećaj”. Lažući nas, želi nas uvjeriti da je Bog okrenuo svoje lice od nas i da Ga odavno nema, da Ga nije briga.

Bog nas ne može i neće zaboraviti
Foto: Pexels

Bog nas ne može i neće zaboraviti

Tako On kaže u Izaiji 49, 15: “Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.”

Ne vjeruj u laž da te Bog zaboravio. Ni sekunde. Ne vjeruj “osjećaju” koji kaže da Ga nije briga i da te je napustio.

Vaši “osjećaji” dolaze i odlaze. Oni su poput trave koja raste ili vene ovisno o godišnjem dobu. Ali znate li što ne dolazi i odlazi? Riječ Božja. Njegova Riječ se nikad ne mijenja.

Sahne trava, vene cvijet, ali riječ Boga našeg ostaje dovijeka. (Izaija 40, 8)

U ono što Bog kaže u Njegovoj Riječi moramo uvijek vjerovati.

“Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred očima.” (Izaija 49, 16)

Kakva divna i slavna istina! Koja ljubav! Kakva milost! Kakvo suosjećanje! To je istina koju moramo propovijedati sebi i jedni drugima kada se tama ne podiže.

Čak i u svom očaju, David je znao istinu iz Izaije 49, 15-16. Duboko u sebi znao je da ga Bog nikada neće zaboraviti ili napustiti. Znao je da ga ljubi vječnom ljubavlju. Zbog toga zatvara psalam 13. stihom:

“Ja se u tvoju dobrotu uzdam, nek’ mi se srce raduje spasenju tvome! Pjevat ću Jahvi koji mi učini dobro, pjevat ću imenu Jahve Svevišnjeg!” (Psalam 13, 6)

Bog na kraju pobjeđuje

“To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!” (Ivan 16, 33)

Važno je držati se Božjih obećanja kada se osjećamo napušteno ili zaboravljeno. Iako se možemo tako osjećati, Duh Sveti neprestano djeluje u našem životu, pokušava nam pomoći u našim svakodnevnim odlukama. Znate Tko na kraju pobjeđuje, čak i ako se vam trenutno čini da vašoj nevolji nikad nema kraja.

PROČITAJTE JOŠ:

NE PROPUSTITE!