Zašto je Isus rekao „Oče, oprosti im“? 

Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.“ To su bile prve od posljednjih riječi koje je Isus rekao na križu, a zapisane su u Lukinom evanđelju 23,24. 

Bio je to neobičan odgovor, s obzirom na to da je nevin čovjek, Isus (1. Petrova 2, 22) visio, osuđen na rimskom križu. Takav način pogubljivanja bio je, prema povjesničarima, najviše ponižavajući, najokrutniji i najgori način kako je čovjek mogao biti pogubljen. 

Ono što vidimo u tim riječima jest malena, ali vrlo snažna molitva. Važnost te molitve, uvećana kroz riječi suosjećanja i sažaljenja, dosegnula je uši Isusovih pogubitelja; rimskih vojnika, koji su bili nedirnuti prizorima, iako su bili kobno traumatizirani onime što su vidjeli. 

Osim onima čija je odgovornost izvršiti smrtnu kaznu nad Isusom, molitva je također bila izgovorena Izraelcima, koji su skovali urotu kako bi ubili Isusa. 

Njegov vlastiti narod, koji Ga je pljuvao, izrugivao Mu se, tukao Ga, prije nego što su Ga predali rimskim vojnicima. To su bili ljudi koji su uporno ustrajali na Isusovoj krivnji, usprkos tomu što na sudu svoje navode nisu mogli potkrijepiti dokazima. (Luka 23, 14-15) No, ustrajali su: „Razapni Ga!“ (Ivan 19, 6) 

Premda oni nisu bili ti koji su pribijali čavle kroz Isusa na križu, apostol Petar u Djelima 2, 23 objašnjava da su ti ljudi, Židovi, bilo oni koji su Ga razapeli i ubili, nastavljajući i potvrđujući da su to učinili iz neznanja. (Djela 3, 17) Vrlo je vjerojatno da je iz ovog razloga Isus mislio na njih kada je rekao: „Jer ne znaju što čine.“ 

Zašto je Isus rekao „Oče, oprosti im“? 

U svjetlu onoga što je znano o postupku drevnog, rimskog razapinjanja, ono što je nevjerojatno jest to što najveći Branitelj na svijetu u niti jednoj situaciji ne brani svoju nevinost, niti da čak uzvraća na zle riječi, koje su Mu izricali Njegovi optužitelji. 

Umjesto toga, Onaj koji je došao spasiti, zbog čega Ga se u tim trenucima čak i Njegov Otac odrekao, (Marko 15, 34) posredovao je za duše koje su Ga stavile na križ, moleći za to da se njih Otac ne odrekne. 

Ali zašto?

Kako bismo mogli pronaći odgovor na ovo pitanje, potrebno je da pogledamo na kontekst Pisma, kako bismo vidjeli da je postojalo mnoštvo razloga zbog kojih je Isus molio ovu molitvu oprosta, na način na koji je molio. Pogledajmo na neke činjenice. 

Isus je molio tu molitvu zbog toga tko On jest

Isus, Božji Sin i čovjek, bio je bez grješne ljudske prirode. (Luka 1, 35) Jedna od ”nuspojava” Njegove zaista svete prirode, unutar činjenice da je bio čovjek, jest da nije mogao živjeti unutar okova stvari kao što su prijezir, gorčina, mržnja ili čak egocentričnost. 

Njegova je molitva bila molitva slobodnog čovjeka, nekoga tko ne daje odgovore na temelju svojih osjećaja ili grijeha. To je rezultiralo molitvom iz koje se vidi jasno opraštanje, usprkos tomu što Njegovi optužitelji nisu osjećali ni trunku kajanja niti priznavanja svoga grijeha. 

Jer takav nam je trebao da bude veliki svećenik: svet, nevin, neokaljan, odvojen od grješnika i uzvišen nad nebesa.“ (Hebrejima 7, 26) 

VIDI OVO: 7 Isusovih izjava s križa i njihovo zadivljujuće značenje

Isus je to učinio jer je to svojstveno Njemu 

Isus je bezgrešan i s obzirom na to, On je Zastupnik grješnika zauvijek. (1. Ivanova 2, 1) Isus nas uvijek zastupa. (Hebrejima 7, 25) S obzirom na to da je Isus jedini Posrednik između Boga i ljudi, postaje nam jasno zbog čega je Isus molio onu molitvu, kada je molio za ljude koji su sagriješili protiv Boga. (1. Timoteju 2, 5) 

Jer siđoh s neba, ne da činim volju svoju, nego volju onoga, koji me posla.“ (Ivan 6, 38) 

Zbog toga je Isus došao

Isus je došao na Zemlju kao čovjek sa svrhom. Ta svrha uključivala je obračunavanje s neznanjem. (Djela 17, 30) Osim toga, došao je znajući da će patiti (Djela 3, 18) i da mora umrijeti za one koji su još grješnici. (Rimljanima 5, 8) 

Razlog? Jer je samo Isusova krv mogla ispuniti potrebu, koja je bila potrebna kako bismo dobili vječni oprost od Boga. (1. Ivanova 4, 9-10) 

Za tu vrstu oprosta je Isus molio na križu; vječno pomirenje. Za ono što ćemo dobiti nekoliko trenutaka kasnije. Vječno pomirenje, ne samo za one koji su onoga dana bili ondje, nego za cijeli svijet. (1. Ivanova 2, 2) 

„Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha.“ (Matej 26, 28) 

To je ono što je Božji narod čekao

Time što je posredovao za prijestupnike u molitvi, Isus je ispunio starozavjetno proročanstvo, koje je prorokovao Izaija, stotinama godina ranije. 

Ta molitva, izrečena s križa, bit će potvrda Isusovog identiteta svima onima koji su čekali na Mesiju, kao što je opisao Božji prorok. 

Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince.“ (Izaija 53, 12) 

To je ono kako je naučavao

Isusova molitva je jedan primjer toga kako je Gospodin prikazivao u praksi ono što je naučavao. Isus je podučavao sve ono što je i sam bio voljan živjeti. 

Jedan od primjera, kojeg možemo vidjeti iz ove molitve jest da trebamo voljeti naše neprijatelje i moliti za one koji nas progone. (Luka 6, 27-28) 

Također, iz ovoga se vidi primjer da trebamo neprestano moliti. (Luka 18, 1) To su teme koje se ponavljaju kroz Novi zavjet i koje se jasno prikazuju kroz Isusovu molitvu, prilikom suočavanja sa svojim neprijateljima i samom smrću. 

Jer zato, što je sam trpio i bio iskušan, može pomoći onima koji bivaju kušani.“ (Hebrejima 2, 18) 

VIDI OVO: Koliko godina je imao Isus kada je umro na križu?

Isus je time ostavio primjer kojeg Crkva treba slijediti 

U poslanici Efežanima 5, 1, Pavao govori crkvi u Efezu neka oponaša Boga. Petar poziva vjernike neka u svemu budu sveti, ”kao Isus, koji nas je pozvao na svetost.” (1. Petrova 1, 15) 

Kršćani, naravno, ne postaju sveti na temelju svoje vlastite snage, nego kroz obnavljanje, posvećenje i oslanjanje na Duha Svetoga. 

Takav plod mogao je jasno biti viđen u prvoj crkvi, osobito kroz Stjepana, koji je bio javno kamenovan na smrt zbog toga što je propovijedao o Isusu nedugo nakon Isusovog uskrsnuća i uzlaska na nebesa. (Djela 1, 9) 

O Stjepanu čitamo nekoliko poglavlja kasnije, gdje također čitamo njegovu molitvu, koju on moli tijekom kamenovanja: „Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh.“ (Djela 7, 59-60) 

Poput Stjepana, mnogi drugi su bili mučeni zbog njihove vjere i rado su trpjeli, jer su tako slijedili korake Gospodina i Spasitelja. Izgledalo je kao da je smjer koji je već određen bio smjer kojeg je lakše bilo za slijediti. 

U svjetlu Isusovog uskrsnuća i uzašašća, uz spoznaje da je Isus prvi Onaj koji je umro u Gospodinu (1. Korinćanima 15, 20), svatko od nas može biti ohrabren Isusovim riječima gdje kaže: „Ne bojte se onih koji mogu ubiti vaše tijelo…“ „Blagoslovljeni ste kada vas drugi vrijeđaju zbog mog imena. Radujte se i veselite, jer velika je vaša nagrada na nebesima.“ (Matej 10, 28; 5, 11-12) 

Voljeni, nitko nije znao za radost koja je bila pred Njime od onoga koji je došao s nebesa, Zbog te je radosti Krist izdržavao na križu, iz ljubavi. (Hebrejima 12, 2) 

Krist je to činio najviše zbog toga tko On jest i zbog čega je došao, ali isto tako kako bi svojoj Crkvi pokazao primjerom da čini isto. 

Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime.“ (Ivan 15, 12-16) 

Autorica: Amy Swanson; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com