Poslanica Rimljanima: Što nas Bog uči u toj knjizi?

Poslanica Rimljanima ima središnju poruku koja glasi: Evanđelje je Božja sila za svakoga tko povjeruje. (Rimljanima 1, 16) 

Svima nam je potrebno spasenje

Pavao poslanicu Rimljanima započinje s ukazivanjem na to da nam je svima potrebno spasenje. Svatko može znati da postoji svemoćni Bog, no ne odajemo Mu čast. (Rimljanima 1, 19-21) Pogani su idolopoklonici i prepuni su seksualnih grijeha. (Rimljanima 1, 22-27) Židovi imaju Božji Zakon, no ne pridržavaju ga se i isto tako griješe. (Rimljanima 2, 17-24)

Svi ljudi su grješni i stoga se na njih odnosi Božji sud. Nema mogućnost da ovaj problem bilo tko od nas riješi sam. Bez obzira na to koliko se trudimo, ne možemo dobiti spasenje kroz poslušnost Božjim Zakonima: „Zato se po djelima Zakona nitko neće opravdati pred njim. Uistinu, po Zakonu – samo spoznaja grijeha!“ (Rimljanima 3, 20) 

Nada od Boga

Nakon objašnjenja da se ne možemo spasiti čineći djela za Boga, čitamo o tome da postoji nada u onome što je Bog učinio za nas: „…opravdani su besplatno, njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu.“ (Rimljanima 3, 24) Ne naša djela, nego Božje milosrdno djelo donosi spasenje i to za one ”koji povjeruju u Krista”. (Rimljanima 3, 26) Bog opravdava grješnike. To znači sljedeće: Bog nas gleda kroz Krista i u Njegovim smo očima pravedni zbog Krista, jer je On pravedan, a Njegova pravednost pripada nama. To je prekrasan dokaz Božje ljubavi za Rimljane, ali i za nas. (Rimljanima 5, 8) Zbog izlijevanja Njegove ljubavi (Rimljanima 5, 6), u našim životima postoji nada i radovanje. Više nismo Božji neprijatelji, nego prijatelji! 

Prijatelji s Bogom 

Kako bismo trebali živjeti nakon što dobijemo oprost od Boga i nakon što postanemo Božji prijatelji? „Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!“ (Rimljanima 6, 11) Više nismo robovi grijeha, nego Božji sluge. Kao rezultat toga, živimo posvećenim životima i na putu smo prema vječnom životu. (Rimljanima 6, 22) 

Služenje Bogu u novim načinima Duha 

Pavao nakon toga objašnjava da služimo Bogu ”u novim načinima Duha”. (Rimljanima 7, 6)  Pavao objašnjava da više ne služimo starim načinima Zakona, jer Zakon nikada ne može dovesti do spasenja. No on priznaje da grijeh i dalje prebiva unutar njega. (Rimljanima 7, 17) Čak i kada želi činiti dobro, Pavao nema moć da to čini. U životu vjernika uvijek će postojati borba između grijeha i želje za poslušnosti Bogu. Ipak, radujemo se u činjenici da oni koji vjeruju u Krista neće biti osuđeni. (Rimljanima 8, 1) 

Udovoljavanje Bogu kroz iskazivanje poslušnosti

Doktrinarni dio poslanice Rimljanima završava s 8. poglavljem. Čitamo o tome kako su vjernici ispunjeni Božjim Duhom. (Rimljanima 8, 9) Zbog toga što Duh živi u nama, udovoljavamo Bogu kroz našu poslušnost Njemu. (Rimljanima 8, 9) Možemo biti sigurni u uskrsnuće naših tijela nakon Kristovog povratka (Rimljanima 8, 11) i znamo da smo voljena Božja djeca. (Rimljanima 8, 16) Sve ovo je prekrasan dokaz Božje ljubavi za sve nas, da Pavao 8. poglavlje poslanice Rimljanima završava radosnim iskazom, da svatko od nas može slaviti u Bogu: „Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.“ (Rimljanima 8, 38-39) 

Božji odnos s Izraelom 

Od 9. do 11. poglavlja apostol Pavao piše o tome da ”osjeća veliku tugu i nemirnu tjeskobu” u svome srcu, zbog svog naroda, Izraelaca. Izraelci imaju poseban položaj, kao Božji odabrani narod. Gospodin se primarno otkrivao njima, sklopio je savez s njima, dao im je mnoštvo proročanstava, a Krist je bio rođeni Izraelac. No, većina Izraelaca Ga je odbacila. Nisu vjerovali u to da je Krist obećani Spasitelj. To je Pavla jako rastužilo, jer se ovdje radilo o njihovom spasenju. No, Pavao piše sljedeće: „Nije Bog odbacio naroda svojega koga predvidje. Ili zar ne znate što veli Pismo, ono o Iliji – kako se tuži Bogu na Izraela…“ (Rimljanima 11, 2) Jednoga dana, ”cijeli Izrael bit će spašen”, (Rimljanima 11, 26) i postojat će crkve širom svijeta, koje će se sastojati od Izraelaca i pogana ili ljudi iz drugih naroda. 

Život za Boga 

U posljednjem poglavlju poslanice Rimljanima, apostol Pavao potiče svoje čitatelje na preobrazbu kroz obnovu umova i na potpuno posvećenje Bogu. (Rimljanima 12, 1-2) Nakon toga piše o različitim aspektima ovog obnovljenog života, Bogu na slavu: o duhovnim darovima, bratskoj ljubavi, poslušnosti vlastima i o međusobnom prihvaćanju među crkvama. 

Nakon objašnjavanja svojih planova putovanja i iskazivanja pozdrava, Pavao završava svoju poslanicu na sljedeći način: „Jedinome mudrome Bogu, po Isusu Kristu, njemu čast i slava u vijeke vjekova! Amen.“ (Rimljanima 16, 27) 

Autor: Marten Visser; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Biblword.net

PROČITAJTE JOŠ: