Za srce koje je danas preplavljeno brigama potreban je ovaj podsjetnik: Bog je veći od onoga što nas opterećuje. Sve posjeduje, sve čuva i sve održava.
Svi smo zatečeni promjenama i nepoznanicama. Preplavljeni smo lošim vijestima i obeshrabrujućim pričama. Preplavljeni smo onim što se događa u svijetu i našoj domovini. Preplavljeni smo brigama i strahovima. Iznad naših je glava bezbroj upitnika … Ali je li to ispravno u Božjim očima?
Za srce koje je preplavljeno brigama
Jedna od stvari koja nas najviše opterećuje kada smo preplavljeni je kada gledamo u budućnost. Naši resursi su tanki i bojimo se da ćemo ostati bez vremena, sredstava i snage. Gledamo kalendar i bojimo se da nećemo imati ono što je potrebno da prođemo kroz mjesec. Gledamo na sve nagomilane odgovornosti i brinemo se da ih nećemo moći izvršiti. Brige nas pritišću.
Mnogi prečesto “žive” u budućnosti, usredotočeni na ono što se može, a što se ne mora dogoditi. Bojimo se da nećemo uspjeti. Pritom zaboravljamo da je Bog veći od svega što nas može svladati. Zaboravljamo tko je i što je učinio. Zaboravljamo Njegovu milost koja nam je pružila ono što je najpotrebnije: spasenje od grijeha. Zaboravljamo da je On svemogući Bog i da se kroz sva stoljeća brinuo za svoj narod. Zaboravljamo kako nas je ojačao u našoj slabosti, podržao u kušnjama i tješio u tugama.
Također zaboravljamo da je Njegova milost prema nama svaki dan nova i da Njegov milosni zdenac nikad ne presušuje. On je izvor svega što nam treba u ovom kaotičnom svijetu. U stvari, On je već pružio sve što nam treba za život i pobožnost.
Doista, po spoznaji njega, koji nas pozva slavom svojom i krepošću, božanska nas je snaga njegova obdarila svime za život i pobožnost. Time smo obdareni dragocjenim, najvećim obećanjima da po njima postanete zajedničari božanske naravi umakavši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude. (2. Petrova 1, 3-4)
Ipak, umjesto da se pouzdajemo u Boga da nas svaki dan ojača i održi, mi se brinemo i kukamo poput Izraelaca na putu u Obećanu zemlju. Zaboravljamo Njegovu skrb o nama u prošlosti i dopuštamo da nas preplave brige. Živimo svoj život oslanjajući se na vlastite sposobnosti i sredstva, umjesto na milost koju Bog velikodušno pruža.
Bog ne poziva da ovisimo o sebi – poziva nas da Mu vjerujemo kako bi nam pružio ono što trebamo za život
Daje nam upravo ono što nam treba za svaki dan. I nije škrt sa svojom milošću, jer kao što je Ivan napisao daje nam “milost na milost” (Ivan 1, 16). Bog nam ne govori što donosi sutra, nego nas poziva da ga slijedimo, vjerujući Mu da će nas voditi.
Jahve će te vodit’ bez prestanka, sitit će te u sušnim krajevima. On će krijepiti kosti tvoje i bit ćeš kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presuši. (Izaija 58, 11)
Izraelci nisu znali put kroz pustinju; Bog je išao pred njima danju u stupu od oblaka, a noću u stupu od vatre. Danas nas vodi svojom Riječju i svojim Duhom. Možemo biti sigurni da je On s nama i da će nam dati upravo ono što trebamo.
Povjeri Jahvi svu svoju brigu, i on će te pokrijepiti: neće dati da ikada posrne pravednik. (Psalam 55, 23)
PROČITAJTE JOŠ:
- Daj Isusu svoje brige (i ne uzimaj ih nazad)
- Bog je veći od svih strahova i briga
- Briga nije od Boga: On ne voli kada smo zabrinuti
