8 nevjerojatnih stvari koje nam otkriva Knjiga o Jobu

Donosimo osam stvari iz Knjige o Jobu mogu nam pokazuju koliko je znanja i inteligencije posjedovao stari čovjek o svijetu u kojem je živio.

Naša svakodnevna čitanja Biblije daju nam duhovnu hranu i pomažu nam u boljem upoznavanju Boga, koji nas je stvorio. No kada se susretnemo sa zahtjevnim odlomcima, lako ih je propustiti zbog nekih teoloških pitanja na koja nemamo odgovore. Situacija s Jobom jedna je od takvih koje često zanemarujemo.

Zašto je Bog dopustio da Sotona nanese zlo Jobu?

Zašto se zle stvari događaju dobrim ljudima?

Možemo imati odgovora onoliko koliko imamo i pitanja i nećemo znati definitivne razloge na ono što se dogodilo u Knjizi o Jobu, sve dok nas Krist ne odvede u svoj dom. (Ponovljeni zakon 29, 29) No zbog toga što sada u nama boravi Duh Sveti, dobivamo više uvida u događaje o Jobu od onoga što su dobivali tadašnji suvremenici.

„A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje.“ (1. Korinćanima 2, 10)

Postoji mnoštvo teorija o povijesti Jobovih teškoća, dok neki stavljaju Joba kao Abrahamovog suvremenika. Ovi zaključci nastaju, jer ne postoji spominjanje hebrejskog zakona, niti bilo kakvo spominjanje zavjeta sklopljenog između Gospodina i čovječanstva. Za Knjigu o Jobu misli se da je najstariji biblijski zapis.

To nam daje određeni uvid u to kako je Sotona mogao nauditi Jobu. Adam je predao svoje pravo vladavine nad Zemljom nakon što je sagriješio, nakon čega je Sotona postao vladar svijeta.

1.Petrova 5, 8 nam govori: „Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre.“

No za razliku od Joba, mi sada imamo vlast Krista, kako bismo se oduprli našem duhovnom neprijatelju. Job nije imao način za poraziti ovakvog protivnika. Neki učenjaci uče o tome da Job čak nije niti znao da mu Sotona uzrokuje nevolje, jer su u ono vrijeme sve što se događalo ljudi pripisivali Svemoćnome.

Ljudi iz davnina često su, za naše moderne pojmove, opisivani i definirani kao nepismeni i neobrazovani, no mudrost koja se vidi u Knjizi o Jobu, pokazuje nam koliko su naši biblijski preci bili mudri. Točnije, pametniji nego što su danas neki znanstvenici i profesori.

Ovih osam zanemarenih stvari iz Knjige o Jobu mogu nam pokazati koliko je znanja i inteligencije posjedovao stari čovjek o svijetu u kojem je živio, kao i koliko je otkrivenja dobio kroz Božju mudrost.

1. Znanje astronomije

„Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zviježđa na južnome nebu.“ (Job 9,9)

Bez modernih teleskopa i tehnologije, drevne civilizacije su ipak gledale formacije zvijezda i davale zvijezdama imena. Samo bi Stvoritelj tako ogromnog svemira mogao nadahnuti čovjeka takvim znanjem.

Stoljećima ranije, ljudi su koristili astronomiju za putovanje oceanima, no stari, sveti zapisi ukazuju na to koliko se dugo koriste ove vještine.

2. Spoznaje o obliku Zemlje

„On je na vodi označio kružnicu gdje prestaje svjetlost i tmine počinju.“ (Job 26, 10)

Citati Kristofora Kolumba otkrivaju da je koristio biblijske stihove, kao što su Izaija 40, 21-22, kako bi otkrio je li Zemlja okrugla ili ravna. Bio je ismijavan i prekoravan, no Biblija mu je dala vjere, kako bi nastavio s opasnim putovanjima, kako bi dokazao svoju teoriju.

Samo su neznanje i praznovjerje dovodili do vjerovanja u to da je Zemlja ravna. Kako su stoljeća prolazila, duhovna je tmina odvodila ljude dalje od mudrosti Svemoćnoga, što je dovelo do nedostatka razumijevanja.

3. Znanja o zemljopisu i smjerovima kompasa

„S južne se strane podiže oluja, a studen vjetri sjeverni donose.“ (Job 37, 9)

Naši su preci imali sposobnosti tumačiti smjerove koristeći vodiče astronomije, bez tehnologije koju mi imamo danas. Također su mogli odrediti odakle potječu određeni vremenski obrasci.

4. Spoznaja o dinosaurima i o tome da su ljudi živjeli s njima.

„A sada, de promotri Behemota! Travom se hrani poput govečeta, u bedrima je, gle, snaga njegova, a krepkost mu u mišićju trbušnom. Poput cedra rep podignut ukruti, sva su mu stegna ispreplele žile. Mjedene cijevi kosti su njegove, zglobovi mu od željeza kvrge. Prvenac on je Božjega stvaranja; mačem ga je naoružao tvorac. Gore mu danak u hrani donose i sve zvjerje što po njima se igra. Pod lotosom on zavaljen počiva, guštik močvarni i glib kriju ga. Sjenu mu pravi lotosovo lišće, pod vrbama on hladuje potočnim. Nabuja li rijeka, on ne strahuje: nimalo njega ne bi zabrinulo da mu u žvale i sav Jordan jurne. Tko bi za oči uhvatio njega i tko bi mu nos sulicom probio?“ (Job 40, 15-24)

Zagovaratelji teorije o tome da je život nastao prije milijuna godina uče o tome da ljudi nisu postojali kada su na Zemlji živjeli dinosauri. Biblija, kao i fosili, koji pokazuju zajedno ljudske otiske i otiske dinosaura, dokazuju da su ti divovski gušteri živjeli zajedno s ljudima.

Druge su teorije pokušale protumačiti ove stihove kao opisivanje slonova ili nilskog konja. No niti jedna od tih životinja nije imala repo poput cedrovog stabla. Uz to, obje životinje mogle su biti uhvaćene, dok Job u svojoj knjizi govori o životinjama koje nisu mogle biti uhvaćene u kaveze.

5. Spoznaja o biću koje diše vatru.

„Crepovlje oštro ima na trbuhu i blato njime ore kao drljačom. Pod njim vrtlog sav k`o lonac uskipi, uspjeni more kao pomast u kotlu. Za sobom svijetlu ostavlja on brazdu, bijelo runo bezdan prekriva. Ništa slično na zemlji ne postoji i niti je tko tako neustrašiv. I na najviše on s visoka gleda, kralj je svakome, i najponosnijim.“ (Job 41, 22-26)

Cijelo četrdeset i prvo poglavlje Joba opisuje stvorenje kojemu izlazi dim iz nozdrva i koje ostavlja trag fosfora. Znanstvenici koji zagovaraju stvaranje opisuju određene dinosaure koji su imali nosne šupljine veće od ostalih životinja. Budući da su bili biljojedi, raspadanje biljne tvari nakupljalo se u nosnim šupljinama i proizvodilo plin metan. Moguće je da su te vrste dinosaura imale ugrađeni aparat koji je mogao zapaliti plin i iskru plamena na nekoliko sekundi, ali svrha je nepoznata.

To je mogao biti zmaj, o kojem govore priče. Riječ zmaj korištena je za sve divovske guštere, sve dok britanski anatom Richard Owen akademskoj zajednici nije predstavio riječ dinosaur.

6. Spoznaja o granicama mora.

„Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majčina; kad ga oblakom kao haljom odjenuh i kao pelenama ovih maglom gustom; kad sam njegovu odredio među, vrata stavio sa prijevornicama? Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu nek` se lomi ponos tvog valovlja!“ (Job 38, 8-11)

Job je zasigurno čuo o poplavi u Noino vrijeme. Iako je planet jednom bio prekriven vodom, Bog je bio Taj koji je uspostavio kao mora otječu i dokle idu. Obećao je da planet više nikada neće uništiti potopom.

Potop cijeloga svijeta prihvaćen je kao činjenica. Kada je Job bio živ, mogli su biti živi i neki od Noinih potomaka. Ponovno pripovijedanje ovog nevjerojatnog iskustva bio bi još jedan od načina prikazivanja nevjerojatne moći Spasitelja.

7. Spoznaja o Bogu kao Stvoritelju.

„Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno.“ (Job 38, 4)

Iako su Jobovi sugrađani štovali kumire i idole, Job je znao da je Bog Svemoćni stvorio svijet. Bog je govorio u 38. poglavlju, no riječi nam pokazuju da Job zna tko je Stvoritelj.

Jedan od razloga zbog kojeg je Jobova mudrost rasla jest taj što je ovisio o Jahvinoj istini. Iz njegovog primjera možemo vidjeti kako razumijevanje dolazi od raja, a ne od čovjekovih zaključaka.

8. Spoznaja o napretku kao Božjem daru.

„Zar nisi ogradio njega, kuću mu i sav posjed njegov? Blagoslovio si djelo njegovih ruku, stoka mu se namnožila po zemlji.“ (Job 1, 10)

Jobov napredak došao je od istinskog Darivatelja, tako da je to znao čak i pali anđeo. Neprijatelj nas napada kako bismo pali. Job je dokazao da je njegova vjera ovisila o Suverenome, zbog onoga tko Bog jest, ne zbog onoga što je Bog dao svome sluzi. Usprkos svojim nevoljama, Job je odbio prokleti Boga.

Job se prisjeća kako je koristio svoje materijalne stvari kako bi blagoslovio druge. (Job 29, 12-17) Jobovo bogatstvo i velikodušnost pokazuju nam da je postojala mudrost u davanju, od početak postojanja tog čovjeka. Zbog toga što smo stvoreni na Božju sliku, a On je darivatelj, imamo impuls blagoslivljati druge. Rođeni smo s palom prirodom koja se vraća sebičnosti i pohlepi, ali kada smo ispunjeni Duhom Svetim, On potiče dobronamjeran karakter, kojeg je stavio u nas.

Krist je rekao svojim učenicima da će biti nagrađeni zbog onoga čega se odreknu kako bi Ga slijedili, no da će doći progoni. (Marko 10, 30) Đavao ne želi da budemo blagoslovljeni, jer to proslavlja Krista i pomaže u širenju Njegove ljubavi prema čovječanstvu.

Božja naklonost za vjernike

Stvoritelj svemira hvalio se Jobovom vjernošću. (Job 1, 8) Naš Otac obasipa svojom naklonošću one koji su Mu vjerni. Voli da hodamo u Njegovim božanskim blagoslovima.

Sjetimo se da su neke od riječi koje su napisane, izgovorili Jobovi prijatelji, Job, no neke su od Boga. Kada citiramo odlomke ovog drevnog zapisa, trebamo koristiti kontekst u kojem su napisani.

Gospodin nam kroz Bibliju pokazuje neuspjehe i uspjehe svoga naroda, kako bismo mogli učiti iz njih. Samo zato što neki stih postoji, to ne ukazuje na Božji karakter ili volju. Kada je Job rekao da Bog daje i uzima, nije razumio da neprijatelj, a ne Bog, oduzima. (Job 1, 21)

Job je bio vjeran Bogu, usprkos tomu što nije razumio sve što mu se događa. (Job 13, 15) Trojica hebrejskih mladića također su čvrsto stajali kada su se susretali s istom vrstom napada, kada su bili suočeni s vrućom peći. (Daniel 3, 17-18)

U konačnici, Job je dobio više od onoga što je imao prije i njegova je obitelj ponovno rasla. Đavao je bio taj koji je izgubio. Umjesto da Job padne, đavao je bio taj koji je pao s prijestolja na kojeg se sam postavio.

Dok razmišljamo o značenju ovih zanemarenih otkrića starih zapisa, možemo vidjeti kako je Božja Riječ utemeljila ove uvide u Njegov narod, prije nego što su znanstvenici otkrili fosile, prije nego što su teleskopi prikazali fotografije svemira i prije nego što su istraživači preplovili duboka mora.

Ovo pitanje će se postavljati do završetka naših tjelesnih života. Zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima? Odgovor glasi: jer imamo neprijatelja. No on je poraženi neprijatelj. Bez obzira na napad s kojim se susretnemo, znamo da, ako stojimo u vjeri, nećemo pasti, bez obzira na okolnosti. (1. Ivanova 4, 4)

To bismo trebali naučiti iz Jobovog iskustva: da je Bog dobar, a da je đavao zao. (Ivan 10, 10)

„Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati. A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga.“ (Job 19, 25-16)

Autorica: Barbara Latta; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com

PROČITAJTE JOŠ: