Zašto Isus za sebe nikada nije rekao “Ja sam Bog?”

Premda je Isus rekao da su Otac i On jedno, zašto Isus za sebe nikada nije rekao “Ja sam Bog?” Kako možemo znati da je On Bog?

Vjerovanje da je Isus Bog jest velika stvar. To vjerovanje doseže srž naše kršćanske nade; vjerujemo u Isusa zbog oprosta naših grijeha. Ako Isus nije Bog, onda nema nade za grješnike, jer se niti jedan čovjek ne može savršeno pridržavati Božjeg Zakona i pretrpjeti Božji bezgranični gnjev protiv grijeha.

Heidelberški katekizam, koji je stoljećima davao naputke i utjehu za kršćane, govori o kršćanskoj potrebi za posrednikom i izbaviteljem, nekime tko neće biti samo čovjek nego i Bog. To je nužno kako bi “da bi snagom svoga božanstva mogao održati u svojoj ljudskoj prirodi teret Božjeg gnjeva; i da bi nam mogao pribaviti i vratiti pravednost i život”.

Ako je ovo toliko važno, zbog čega Isus za sebe nikada nije rekao “Ja sam Bog?”

Zašto Isus za sebe nikada nije rekao “Ja sam Bog?”

Iako ne možemo odgovoriti na ovo pitanje sa sigurnošću, nisam ni siguran da trebamo. U nastavku slijede tri dijela iz Ivanovog evanđelja u kojima Isus jasno za sebe govori da je Bog.

1. Isus tvrdi da je Sin Čovječji

U Ivanovom evanđelju 3. poglavlju, Nikodem, religijski vođa, dolazi kod Isusa kako bi saznao nešto više o Njegovom učenju. „Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji.“ (Ivan 3, 13) Isus ovdje naglašava da može govoriti Nikodemu o nebeskim stvarima jer je i sam došao na Zemlju s nebesa.

Ovo što Isus govori o sebi, da je Sin Čovječji, je značajan. U Starome zavjetu, Sin Čovječji je nebeska figura koja vlada nad svojim kraljevstvom, koje će biti vječno. (Daniel 7, 14) Kroz evanđelja Sin Čovječji naglašava da je Bog rođen u obličju čovjeka. Važno je za primijetiti da, nakon što je za sebe rekao da je Sin Čovječji i da je sišao s nebesa, odnosno s nebeskog kraljevstva, Isus govori o raspeću i o tome kako je došao dati život onima koji vjeruju. (Ivan 4, 14-15)

Zbog toga što je Isus Bog u ljudskom obliku, mi nakon Isusove smrti i uskrsnuća možemo dobiti vječan život, ako povjerujemo u Njega.

2. Isus tvrdi da je jedno s Ocem
Foto: churchofjesuschrist.org

2. Isus tvrdi da je jedno s Ocem

Jednog zimskog dana, Isus je hodao hramom, nakon čega su ga okružili Židovi i obasuli Ga pitanjima: „Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!“ (Ivan 10, 24) Željeli su znati je li Isus zaista dugo očekivani Mesija, o kojem Stari zavjet govori da će biti Bog. (Izaija 7, 14; 9, 6; 5, 2)

Isus im govori da im je već rekao, kroz djela o onome što je učinio. Isus je Dobri Pastir, koji svoj život polaže za ovce. (Ivan 10, 1-18) Njegovi mu protivnici nisu vjerovali jer oni nisu bili Njegove ovce. No njegove ovce dobivaju vječan život od Isusa, jer čuju Njegov glas i slijede Ga. (Ivan 10, 25-29)

Nakon toga im govori: „Moj Otac i ja smo jedno.“ Ova rečenica bila bi dovoljna Židovima da uzmu kamenje i da Ga požele kamenovati zbog bogohuljenja: „Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju. Isus im odgovori: “Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete? Odgovoriše mu Židovi: “Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti – čovjek – sebe Bogom praviš.“ (Ivan 10, 31-33)

3. Isus tvrdi da je Ja Jesam

Ovo nije bio prvi susret s farizejima koji je završio tako što su Ga oni poželjeli pogubiti, zbog toga što je za sebe tvrdio da je Bog. U 8. poglavlju Ivanovog evanđelja za Isusa su izjavili da čini čuda zbog toga što posjeduje demonske moći. Isus obećava život onima koji Ga budu slijedili i koju Mu budu bili poslušni. To je razgnjevilo Njegove protivnike. Farizeji su ovo doživjeli kao arogantnu tvrdnju kao nešto čime se Isus želi izdići iznad židovskog patrijarha Abrahama, budući da Abraham jest umro. „Abraham, otac vaš, radovao se što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se.“ (Ivan 8, 56) Farizeji su ove Isusove riječi doživljavali sramotnima, jer Isusu još nije bilo ni 50 godina.

Isus im je rekao: „Zaista, zaista kažem vam, prije nego što je Abraham bio, Ja jesam.“ (Ivan 8, 58)

Ja Jesam. Isus je za sebe prisvojio ime Gospodinovo, koje je Bog otkrio Mojsiju kada mu se otkrio kod gorućeg grma. Onaj koji se Mojsiju otkrio kao Ja Jesam, otkrio se Mojsiju na još jedan način:

„Reci Izraelcima ovako: `Jahve, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.` To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena.“ (Izlazak 3, 15)

To je ono što je Isus tvrdio da jest. To je bilo dovoljno, barem što se Židova tiče.

„Stoga uzeše oni kamenje kako bi Ga kamenovali, no Isus se sakrije u hram i izađe na drugu stranu.“ (Ivan 8, 59)

Iako Isus za sebe nikada nije rekao da je On Bog, u mnoštvo situacija i prilika Isus se poistovjećuje s Bogom. Na način koji daje život, samo je Bog sam mogao učiniti ono što je bilo potrebno kako bi nas pomirio sa sobom i kako bi nas obnovio u pravednosti i životu.

Autor: Dan Warne; Izvor: corechristianity.com; Prijevod: Ivan H.

PROČITAJTE JOŠ: