Bog obnavlja naše duše od bezvrijednosti, grižnje savjesti i depresije. Kako On to čini? Hoće li nas doista obnoviti iznutra?
Često se u životu susrećemo s mnogim tragedijama koje nas pogađaju do same dubine našeg bića. Možemo li vjerovati Bogu da će nas vratiti na mjesto mira i odmora u tim trenucima?
Sveto pismo nam pomaže razumjeti da možemo zavapiti Bogu u našim nevoljama, a On obećava da će nas izbaviti i obnoviti. Svatko biva oštećen životnim događajima. Oštećenje u dubini našeg bića uzrokovano izdajom, klevetničkim napadima ili prekinutom vezom izaziva emocionalnu i duhovnu pustoš i rane. Osjećaj bezvrijednosti, grižnja savjesti i depresija prate bol. Hoće li u takvim vremenima ikada doći mir?
Zna li Bog gdje sam i kroz što prolazimo? Kako možemo preboljeti ovu bol? Hoće li naše duše ikada biti obnovljene?
Kako kroz Bibliju Bog obnavlja duše?
Za svaku situaciju u životu možemo raspakirati istine iz Svetog pisma i pronaći odgovore. Riječ je puna stvarnih ljudi koji se suočavaju sa stvarnim izazovima, kao mi danas. Naš vjerni Bog, koji ih je oslobodio, učinit će isto za nas. Starozavjetna priča o Davidu, obnovljenom kroz jednu od njegovih najdubljih životnih kušnji, izvrstan je primjer.
Sve je započelo s neposluhom kralja Šaula. Prorok Samuel pomazao je mladog hrabrog pastira za kralja Izraela za kojeg je Bog posvjedočio: “Nađoh Davida, sina Jišajeva, čovjeka po srcu svome; on će učiniti sve što budem htio”. (Djela 13,22) Od tog dana nadalje “Duh Gospodnji bio je nad Davidom“. (1. Samuelova 16,13)
Kralj Šaul nastavio je s pobunom, a Bog je dopustio zlom duhu neka ga muči. Ubrzo je David postao kraljev glazbenik. Nakon što bi svirao svoju liru, Šaul bi osjetio olakšanje i zli duh bi ga napustio.
Kad je vojni prvak i div počeo prkositi Bogu i izraelskoj vojsci, David, kojeg je njegov otac poslao s hranom za svoju braću vojnike, čuo je Golijatovo prkosno hvalisanje. David je uvjeravao kralja da kada bi lav ili medvjed došli po njegove ovce, David bi krenuo za njima i ubio ih.
„David još dometne: “Jahve koji me izbavio iz lavlje pandže i medvjeđe šape izbavit će me i iz ruku toga Filistejca.” Tada Šaul reče Davidu: “Idi i Jahve neka bude s tobom!“ (1. Samuelova 17, 37)
Kralj je rekao Davidu da nije dorastao tom divu. Ali David je ustrajao: “Ne spašava Jahve mačem ili kopljem; jer bitka je Gospodinova”. (1. Samuelova 17, 47) David je pobijedio diva svojom praćkom i kamenom. Ljudi su pjevali na ulicama: “Šaul pobi svoje tisuće, a David svoje desetke tisuća”. (1. Samuelova 18,7) Od tada je Šaul ljubomorno gledao na Davida.
Dok je svirao svoju harfu kako bi smirio kraljev uznemireni duh, Šaul je bacio koplje, pokušavajući pribiti Davida uza zid. To je bio početak brojnih pokušaja ubojstva Davida. David je postao bjegunac, bježao je od Šaula i njegove vojske. Nekoliko se puta Šaul približio Davidu. U nečemu što se činilo kao prilika koju je Bog dao, jedan od Davidovih boraca, Abišaj, ponudio se kako bi ubio Šaula.
David se usprotivio: “Nemoj ga ubiti! Tko može dignuti ruku na pomazanika Gospodnjega i ostati nedužan? Kao što je Gospodin živ”, rekao je, “sam će ga Gospodin udariti ili će doći njegovo vrijeme i on će umrijeti, ili će otići u boj i poginuti. Ali Gospodin mi ne dopušta da dignem ruku na pomazanika Gospodnjega”. (1. Samuelova 26,8-11)
David je poštovao Božje vrijeme i ostao je vjeran kralju, iako ga je kralj nemilosrdno progonio.
Nakon godina bježanja, David i njegovi vojni ljudi nastanili su se u Gatu, gdje ga Šaul više nije tražio (1. Samuelova 27,1). Seoski grad Ziklag postao je dom za Davida i njegovih 600 muškaraca i njihovih obitelji.
S vremenom je kralj Akiš od Gata rekao Davidu da je “kralju ugodan kao anđeo Božji”. Akiš je mislio da će mu David doživotno biti sluga. Ali kad su se David i njegovi ljudi pridružili filistejskoj vojsci kako bi se borili protiv Izraela, zapovjednici su se usprotivili Hebrejima.
„Ali filistejski knezovi planuše na njega i rekoše mu: “Pošalji toga čovjeka natrag, neka se vrati na mjesto koje si mu označio. Neka ne ide s nama u boj, da se ne okrene protiv nas u boju! Čime bi se on opet umilio svome gospodaru ako ne glavama ovih naših ljudi? To je onaj isti David o kome se pjevalo igrajući: `Pobi Šaul svoje tisuće, David na desetke tisuća!`“ (1. Samuelova 29, 4-5)
Filistejski zapovjednici zahtijevali su da David ne ide s njima u boj. Stoga je kralj Akiš poslao Davida i njegove ljude kući.
Trećeg dana, David i njegovi ljudi stigli su do Siklaga i vidjeli da je spaljen, a stanovništvo je odvedeno u zarobljeništvo. Neopisivo ožalošćeni, David i njegovi ljudi plakali su naglas “dok im više nije ostalo snage za plakanje”. (1. Samuelova 30,4)
Osim toga, David je bio “jako tužan jer su ljudi govorili da će ga kamenovati; svaki je bio ogorčen u duhu zbog svojih sinova i kćeri”. (1. Samuelova 30,6) King James verzija prevodi “ogorčen duhom” kao “jer je duše svih ljudi bile su ožalošćene”.
Unatoč Davidovom slomljenom srcu, on je “pronašao snagu u Jahvi, Bogu svom” (1. Samuelova 30, 6). Kako?
1. David se prisjetio Božje vjernosti.
David se kroz svoje vrijeme bijega od kralja Šaula sjećao Božje vjernosti. Božja obrana i briga uzrokovali su povrat snage kod Davida. “Ljubim te, Gospodine, snago moja. Gospodin je stijena moja, utvrda moja i izbavitelj moj”. (Psalam 18,12)
David je također napisao Psalam 57 kada je bježao od Šaula. “Vapim Bogu Svevišnjemu, Bogu koji me opravdava. On šalje s neba i spašava me, prekorava one koji me progone – Bog šalje svoju ljubav i svoju vjernost”. (Psalam 57, 2-3) Dok se skrivao od Šaula u špilji napisao je: “Kad moj duh klone u meni, ti si taj koji bdiš na mom putu. Poslušaj moj vapaj, jer sam u očajničkoj potrebi; spasi me od onih koji me progone, jer i oni su jako za mene”. (Psalam 142, 3; 6)
David je bio uvjeren u Božju prisutnost kroz sve te godine nevolja. “Vidjeh te u svetištu i gledah tvoju snagu i tvoju slavu. Jer je tvoja ljubav bolja od života, moje će te usne slaviti. Hvalit ću te dok sam živ i u tvoje ću ime dizati ruke svoje”. (Psalam 18,2-4) Snaga i obnova došli su Davidu dok se usredotočio na Božju prisutnost, moć i izbavljenje.
2. Molio je.
David se molio za konkretne upute. “Hoću li u potjeru za onim razbojnicima i hoću li ih stići?” A on mu odgovori: “Idi u potjeru jer ćeš ih zacijelo stići i zarobljenike ćeš izbaviti.” (1. Samuelova 30,8)
Pohvala Božjoj ljubavi, prisutnosti i vjernosti padala je s Davidovih usana poput pljuskova za vrućeg dana. “Hvalit ću te, Gospodine, tvoja vjernost seže do nebesa. Uzvisi se, Bože, nad nebesa; neka je slava tvoja nad svom zemljom”. (Psalam 70,9-11).
3. David je bio smiren.
Do sada su Davida progonili neprijatelji. Sada su mu najbliži suborci zaprijetili da će ga kamenovati. Ipak, Davidova pobjeda nad divovskim Golijatom i mnoga spašavanja tijekom godina bježanja od ubojitog Šaula, proizveli su u njemu samouvjerenu smirenost.
“Ne spašava Gospodin mačem ni kopljem, jer bitka je Gospodinova i on će vas sve predati u naše ruke”. (1. Samuelova 17,47)
David je okupio svoje ljude koji su postupili u skladu s Božjim riječima: “Svakako ćeš ih stići i uspjet ćeš ih spasiti”. (1. Samuelova 13,9)
Nakon što su povratili sve što su Amalečani uzeli, uključujući njihove žene i djecu, David pripisuje zasluge Bogu. “Zaštitio nas je i predao nam sile koje su bile protiv nas”. (1. Samuelova 30, 23)
4. David je ustrajao.
Nedugo nakon ovog događaja u Siklagu, Šaul je poginuo u bitci, a David je okrunjen za kralja. Vjeran kroz kušnje, David je nastavio slijediti svog Pastira, uvjeren u Božju neprestanu brigu za ono što ga čeka u budućnosti. „Ti si, Bože, Bog moj, žarko te tražim, žeđam za tobom, sve moje biće čezne za tobom“. (Psalam 63,1) Bog je predano obnovio Davidovu dušu, kad je bio u najdubljoj dolini života. David je kasnije u životu napisao riječi Psalma 23: “Gospodin je pastir moj, ništa mi ne nedostaje.” U istom poglavlju David pripovijeda: “On obnavlja dušu moju.”
Kada slijedimo svog Pastira, prisjećajući se Njegove pouzdanosti, kroz molitvu i slavljenje, bit ćemo spremni i sigurni u Njegov plan za našu budućnost.
Možemo reći zajedno s Davidom: “Doista će me tvoja dobrota i ljubav pratiti sve dane života moga, i ja ću zauvijek prebivati u Domu Gospodnjem“. (Psalam 23,6)
Autorica: Judy McEachran; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com
PROČITAJTE JOŠ:
- 6 načina na koje Bog liječi slomljeno srce
- Molitva za slomljeno srce
- 10 obećanja koja Bog ima za opterećene i tjeskobne duše
