Bog će učiniti da sve ima smisla

Možda prolazite kroz nevolju kojoj ne vidite kraj. Ne razumijete zašto vas je snašla. Znajte da će Bog intervenirati i učiniti da sve ima smisla.

Sigurno ste bili u situaciji kada je Bog bio jedini izlaz. Možda je to bio izvještaj liječnika koji nije davao nadu. Možda ste bili na rubu kolapsa zbog financijskih problema. Možda je voljena osoba iznenada umrla … Vjerojatno niste mislili da biste takvo što mogli preživjeti. Ali preživjeli ste!

To je sam scenarij s kojim su se suočili Izraelci dok su, na neki način, stajali između vraga i mračnog mora – između neosvojive vojske i neprohodnog mora. Bili su između nemogućeg i nemogućeg. Ali ono što su htjeli otkriti jest da su s Bogom sve stvari moguće.

Bog ima dobar plan: On će učiniti da sve ima smisla

Kada se rodio njihov vođa Mojsije, trebao je umrijeti. Faraon je izdao naredbu da se, kad se rode židovski dječaci, utapaju u rijeci Nil. Zašto? Jer su bili Židovi. Kakva bezosjećajna i opaka stvar. Faraon je pokušao iskorijeniti hebrejsku rasu. Ali Bog je imao drugačiji plan za bebu Mojsije – i Bog će uvijek imati zadnju riječ. Mojsijevi su ga roditelji strpali u malu košaru koju su zaštitili smolom i pustili je duž rijeke Nil.

Faraonova kći pronašla je Mojsija i odlučila ga odgojiti kao vlastitog sina. Tražila je majku koja bi ga njegovala, a naravno, Mojsijeva majka bila je u blizini i dobila je posao. Dakle, Mojsije je odgojen u faraonovoj palači.

Mojsije je mogao imati sve što je želio, no Biblija nam kaže da je “odbio zvati se sinom kćeri faraonove. Radije izabra biti zlostavljan zajedno s Božjim narodom, nego se časovito okoristiti grijehom” (Hebrejima 11, 24 –25). Rekao je NE grijehu.

Jednom je vidio Egipćanina kako tuče Židova i zbog toga ga je ubio. Faraon ga je htio pogubiti kada je to čuo. Zato je Mojsije pobjegao u midjansku zemlju. Bio je prognan 40 godina, vjerojatno misleći da je to kraj. Ali Bog je još uvijek imao plan za Mojsija. Morao ga je pripremiti za zadatak. I s velikom hrabrošću, u pratnji svog brata Arona, ušao je u dvor najmoćnijeg čovjeka na zemlji i zahtijevao da pusti hebrejski narod.

Faraon je rekao da ih neće pustiti. To je išlo dok se faraon napokon nije pomirio i Izraelci su krenuli. Bili su slobodni. Ali zanimljivo je kako ih je Bog izveo iz Egipta. Nije ih poveo izravnim putem; nego ih je uputio na puno teži, duži put koji na neki način nije imao smisla. Bog ih je vodio u smjeru gdje će biti dovedeni u, kako se čini, nemoguću situaciju.

Bog uvijek čini najbolje za svoj narod
Foto: Pexels

Bog uvijek čini najbolje za svoj narod

Iako ih Bog nije vodio najkraćim ili najlakšim putem, vodio ih je najboljim putem. Ponekad Božja volja nema smisla. No, Bog zna što radi. I kako stariš i vidiš svu pustoš koja dolazi od ljudi koji nisu poslušali Božje zapovijedi, shvaćaš da je Bog cijelo vrijeme znao o čemu govori. To je zato što je Božji put ispravan.

U međuvremenu, u palaču je ušao jedan od faraonovih podanika i rekao: “Ti ludi Hebreji. Ne znaju što rade. Ne znaju kamo idu. Stali su kod Crvenog mora. Nema izlaza.”

Faraon je okupio svoju vojsku i krenuo u napad na Izraelce. Kad su ljudi vidjeli vojsku koja se približavala, što su učinili? Jesu li se molili? Jesu li se obradovali što Bog kontrolira? Ne, učinili su ono što bismo i mi. Potpuno su se izbezumili. Prije nego što ih osudimo, priznajmo da smo nekad učinili istu stvar.

Bog je rekao Mojsiju: “Zašto zapomažete prema meni? Reci Izraelcima da krenu na put” (Izlazak 14, 15). Postoji vrijeme za čekanje i vrijeme za kretanje. Bog je rekao Mojsiju da podigne svoj štap, ispruži ruku nad more i razdijeli vodu kako bi Izraelci mogli hodati sredinom mora po suhom tlu.

Biblija nam kaže da “vjerom prođoše Crvenim morem kao po suhu, što i Egipćani pokušaše, ali se potopiše” (Hebrejima 11, 29). Vjera je pokoravanje Bogu usprkos okolnostima ili čak posljedicama. I što više koristite svoju vjeru, ona postaje sve jača. Što manje koristite svoju vjeru, to ona više slabi. Sve je u tome kako gledate na stvari. Bog je veći od bilo kojeg problema s kojim ste se suočili ili ćete se suočiti.

Učimo od onih koji su živjeli prije nas

Učimo od onih koji su živjeli prije nas

Uistinu, što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu. (Rimljanima 15, 4)

Sve što je prije napisano treba nas poučiti. Sjetite se kad je Pavao ovo napisao crkvi u Rimu – nije postojao Novi, već samo Stari zavjet. Pavao ih potiče da uče iz onoga što je Bog učinio, proučavaju Njegove bilješke.

Ono što volim kod ljudi u Bibliji jest da Bog ništa ne izostavlja. Vidimo njihove borbe, njihova pitanja, njihove sumnje. Da, vidimo i njihove pobjede i uspjehe, ali Bog ne izostavlja izazove s kojima su se suočavali kako bi došli do odredišta koje je Bog za njih imao. Bog je to učinio da te ohrabri. Kako je nevjerojatna Božja ljubav prema vama da bi sve to uključio u svoju Riječ, tako da možete vjerovati Njegovom dosjeu. To je kao da govori: “Da, dijete moje, bit će trenutaka u kojima ono što radim neće imati smisla. Međutim, kao što si vidio u životima onih koji su živjeli prije tebe, ispunio sam svoja obećanja i učinit ću isto za tebe.”

PROČITAJTE JOŠ: