Evanđelje dana za četvrtak, 29. veljače 2024. godine: Primio si dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. (Luka 16, 19-31)
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme reče Isus farizejima: »Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.«
»Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada, u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ‘Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’ Nato će bogataš: ‘Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’ Kaže mu Abraham: ‘Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ A on će: ‘O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ‘Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’« (Luka 16, 19-31)
Evanđelje dana – komentar
U ovoj priči Lazar je bio u vrlo nepoželjnom stanju. Bio je siromašan, gladan i jadan. Bio je prekriven ranama koje bi psi lizali. Ali ključ ove priče je da je Lazar, iako je bio u jadnom fizičkom stanju, bio u Božjim rukama. On je vjerovao Bogu i Bog mu je otvorio vrata svoga Kraljevstva. Znamo da je to istina, jer nam je rečeno da su ga, kada je umro, anđeli odnijeli u krilo Abrahamovo.
Kad umrije bogataš, njegovo je tijelo pokopano – tijelo kojemu se posvetio i na koje je tako mnogo trošio. No to nije bilo sve. Njegova duša je otišla u pakao.
Stih 23. opovrgava krivu predodžbu o “spavanju duše”, teoriju prema kojoj duša nije svjesna ničeg tijekom razdoblja između smrti i uskrsnuća. On, ustvari, dokazuje da svijest živi i poslije groba. Zapravo, zapanjuje nas bogataševo znanje. Ugleda Abrahama i Lazara u njegovu krilu. Mogao je čak razgovarati s Abrahamom. Zovući ga “oče Abrahame”, molio ga je za milost, tražeći da mu Lazar da kap vode i rashladi mu jezik. Abraham mu se obratio kao sinu, što je značilo da je tjelesno, premda očigledno ne i duhovno, bio njegov potomak. Praotac ga je podsjetio na njegov život raskoši, ugodi i prepuštanju užicima. Govorio je i o siromaštvu i patnjama Lazarovim.
U smrti, bogataš je postao odjedanput evangelizatorski nastrojen. Želio je da netko pođe do njegovih petero braće i upozori ih da i oni ne dođu u to mjesto mučenja. Abraham mu je odgovorio da ta petorica braće, budući da su Židovi, imaju Stari zavjet, a on će im biti dostatno upozorenje. Bogataš se usprotivio Abrahamu, rekavši da će se oni zacijelo pokajati ako tko od mrtvih dođe k njima. Međutim, Abraham je rekao posljednju riječ. Rekao je da onome tko ne sluša Božju Riječ nema pomoći. (William MacDonald; prema Komentaru Novoga zavjeta)
Kratka molitva uz današnje Evanđelje
Nebeski Oče, hvala što si nas po vjeri u Isusovu žrtvu primio u svoje Kraljevstvo. Neizmjerno Ti hvala što su naša imena zapisana u Knjizi života. Nismo ničim zaslužili Tvoju naklonost i svjesni smo da živimo od Tvoje milosti. Pomozi nam da svjedočimo drugima kakvog smo Spasitelja upoznali. Imaj još strpljenja s ovim pokvarenim svijetom i pomozi da se još mnogi spase od vječnih muka. Amen!
