O tom se pitanju često oštro raspravljalo jer se o tome razvilo previše međusobno proturječnih teorija, već prema stajalištu. Najbrže stižemo do odgovora ako najprije pojasnimo broj izbora koji dolaze u obzir.

Nijedna od postojećih znanosti ne raspolaže o promatranjima ili činjenicama koje bi valjalo protumačiti. Jedini iskaz o tome daje nam Bog u Bibliji i to u izvješću o stvaranju i u zapovijedima sa Sinaja.

Izvještaj o stvaranju strogo je kronološki sastavljen, pri čemu su pojedina djela izvedena u šest susljednih dana. Biblija se i tu pokazuje egzaktnom knjigom, tako što pri primjeni fizikalne jedinice navodi i pripadnu mjernu metodu (Postanak 1,14).

Time je točno određeno – udovoljavajući čak i znanstvenim zahtjevima – trajanje jednog dana: to je ono geoastronomsko vremensko razdoblje koje je određeno trajanjem Zemljine rotacije, znači 24 sata.

U Deset zapovijedi sa Sinaja Bog utemeljuje šest radnih dana i jedan dan počinka za čovjeka, ukazujući na tjedan stvaranja: ”Šest dana radi… A sedmoga dana je subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi… Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo ” (Izlazak 20,9-10).

Oslanjajući se na učenje o evoluciji ponekad se pokušava dane stvaranja protumačiti kao duga razdoblja. Pritom se riječi Psalma 90,4 ”Jer je tisuću godina u očima tvojim kao jučerašnji dan koji je minuo” proizvoljno umeću u Knjigu Postanka 1 kao matematička formula. (u Psalmu 90 kao i u 2. Petrovoj 3,8 riječ je o Bogu kao Vječnom koji ne podliježe protoku vremena).

Ta biblijska matematika doduše donosi evolucijski poželjno produljenje vremena na 1 : 365 000, no treba je odbaciti kao nebiblijsku. S istom opravdanošću to bi se moglo primijeniti i na Matejevo evanđelje 27,63 pa bi iz toga neočekivano slijedilo: ”Nakon tri tisuće godina uskrsnut ću.” No Isus je uskrsnuo treći dan, kako je i rekao.

Čest je prigovor kritičara kako vjerovanje da je Bog dovršio stvaranje u šest dana nije neophodno za spasenje. Na to običavam upitati: ”Vjerujete li da je Isus nakon tri dana uskrsnuo?” To bi mi upitani najčešće potvrdili.

Tako zaključujem dalje: Meni također nije neophodno za spasenje to što je Gospodin uskrsnuo nakon tri dana. No zašto pravimo takve razlike unutar Biblije? Jedno vjerujemo, a u drugo se ne pouzdajemo?

Autor: Werner Gitt; iz knjige ”Pitanja”