Ne zaboravi Boga u danima mira, jer On ne zaboravlja tebe u danima nevolje

Ne zaboravi Boga u danima mira, jer On ne zaboravlja tebe u danima nevolje
Foto: Unsplash

Zaboravljanje Boga obrazac je koji se i danas ponavlja. Mnogi vjernici su u opasnosti, a nisu niti svjesni te činjenice.

Povijest drevnih Izraelaca puno govori o ovoj temi. Neko su vrijeme bili vjerni, a zatim bi posustali. Bilo im je lako služiti Bogu kad ih je izbavio od neprijatelja ili kad su nevolje ili opasnosti bile na pragu, ali čim je Bog pobijedio u njihovim bitkama i dao im obilje za jelo, brzo su zaboravili na Njega i svoje molbe za Njegovu pomoć i spasenje. Brzo su zaboravili na sva obećanja Njemu.

Bog je znao da će to biti tako. U stvari, svaki vođa kojeg je Bog postavio nad svoj narod znao je da će to biti slučaj. Mojsije i Jošua upozorili su Božje ljude da ne zaborave Gospodina u njihovim vremenima pobjede i prosperiteta. Trebali su se podsjećati na Njegov zakon gdje god su krenuli, kako bi bili svjesni Božje prisutnosti, brige i opskrbe, kao i svoje obveze prema Njemu. Mojsije je znao i Bog je znao da će oni podbaciti, zaboravljajući na svoj odnos i predanost Gospodinu. Slijedom toga, tijekom njihove povijesti, njihovi su životi bili obilježeni nepristojnošću i kompromisom.

Zašto ljudi zaboravljaju Boga?

Mnogi namjerno zaboravljaju Boga zbog svoje krivnje. Žele živjeti onako kako žele – iskusiti zadovoljstvo svijeta i užitke u ovom životu. Oni utišavaju krivnju savjesti zaboravljajući Gospodina.

U Rimljanima 1, Pavao nam govori da je to bio slučaj s drevnim svijetom. Odmaknuli su se od Boga, odrekavši Ga se u svojim srcima, životu i savjesti.

Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. (Rimljanima 1, 18)

Mnogi nisu željeli istinu, pa su je pokušali ukloniti iz uma i svoje svijesti. To je ono što će često činiti grižnja savjesti. To navodi ljude da namjerno zaborave Boga.

Ponekad zaboravljamo Boga zbog obične svjetovnosti. Sjaj i glamur ovog svijeta je snažna stvar i mnogi od nas imaju borbu s tim.

“Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi Očeve.” (1. Ivanova 2, 15)

Svijet je velika smetnja i Sotona to zna pa baca čari svijeta pred naše oči nadajući se da ćemo na kraju zaboraviti sve o svojoj duši. Svjetovnost se danas u crkvi mnogo konzumira i jedan je od najvećih neprijatelja crkve. Pljačka crkve za njihovu predanost, revnost i posvećenje Gospodinu. Sotona to zna i uživa u u toj činjenici!

Također, prosperitet je bio jedan od najvećih uzroka za ljude koji su zaboravili Boga. Oduvijek je bilo tako. Amosovo proročanstvo bilo je objavljeno Božjim ljudima za vrijeme onoga što bismo nazvali “ekonomski procvat”. Ljudi su bili bogati i okupirani svjetovnim dobicima i zadovoljstvom.

“Jao bezbrižnima na Sionu i spokojnima na samarijskoj gori, nazvanima “prvina naroda”, kojima se obraća dom Izraelov. Krenite u Kalnu i vidite, idite odande u Veliki Hamat, siđite u Gat filistejski. Jeste li bolji od tih kraljevstava? Je li im područje veće od vašega? Mislite: daleko je kobni dan, a primičete vlast nasilja. Ležeći na bjelokosnim posteljama, na počivaljkama izvaljeni, jedu janjad iz stada i telad iz staje;” (Amos 6, 1-4) 

Kako zaboravljamo Boga?

Prvo, zaboravljamo Boga kada mu ne uspijemo zahvaliti na Njegovim blagoslovima. Možda nemate puno novca u usporedbi s drugim ljudima. Ništa u vašem životu možda nije onako kako ste planirali ili se nadali da će biti, ali sjednite i počnite nabrajati blagoslove i bit ćete zaprepašteni. Svaki zalogaj hrane koju pojedemo, krov nad glavom, odjeća na tijelu, samo su neki od Božjih blagoslova. Ali koliko puta ljudi uzimaju hranu i proždiru je, a da ne zastanu na sekundu i zahvale Bogu?

Jedna od prvih stvari koja se dogodila starom poganskom svijetu, koja ih je dovela u stanje potpune bezbožnosti i degeneracije, prema Pavlu, bila je ta što nisu bili zahvalni za Božje blagoslove.

Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. (Rimljanima 1, 21)

To je strašan grijeh u očima Boga i pokazatelj da smo ga zaboravili i mislimo da sve možemo riješiti bez Njega. Ako imate gdje živjeti, za to morate zahvaliti Bogu. Ako imate bilo kakvu mjeru zdravlja i blagostanja, za to morate zahvaliti Bogu. Ako imate odjeću i automobil za vožnju, trebate zahvaliti Bogu na tome. Ako imamo na umu Božju dobrotu, uistinu je neiscrpan popis blagoslova za koje mu svakodnevno možemo zahvaljivati. Evo rezultata: kada smo zahvalni, svjesni smo svoje ovisnosti o Njemu i hodamo poniznije pred Njim, što je ono što mnogi od nas danas očajnički trebaju učiniti.

Drugo, zaboravljamo Boga kada pravimo svoje planove bez poštivanja Njega.

De sada, vi što govorite: “Danas ili sutra otići ćemo u taj i taj grad, provesti ondje godinu, trgovati i zaraditi”, a ne znate što će sutra biti. Ta što je vaš život? Dašak ste što se načas pojavi i zatim nestane! Umjesto da govorite: “Htjedne li Gospodin, živjet ćemo i učiniti ovo ili ono” (Jakov 4, 13-15) 

Vidite, naši životi i naša budućnost ovise o Božjoj volji. Kada se hvalimo da ćemo raditi ovo i ono, izostavljamo taj važan čimbenik u jednadžbi. Bog u svojim rukama drži naš život. Naši dani i naše godine vrlo su pažljivo izbrojeni. Ne znamo što će se sutra dogoditi. Ne znamo hoćemo li uopće postojati sutra, ali sigurno je da ćemo se suočiti s Bogom i odgovarati za živote koje smo živjeli ovdje na zemlji. Mnogi su zaboravili na to; nisu toga svjesni. Oni planiraju iz dana u dan, nikada se ne savjetujući s Božjom Knjigom uputa za život. Nikad ne razmišljaju o tome kako Bog gleda na njihov izbor ili ponašanje. Zaboravljaju Boga, gledajući unaprijed, praveći planove za svoj život bez da Ga se sjećaju.

Treće, zaboravljamo Boga kad zanemarimo Njegovu Riječ, to jest, kad u životu donosimo odluke bez savjetovanja s Njegovom voljom. Moramo imati Božji strah i pridržavati se Njegovih zapovijedi. Kad se bojim Boga, uzimam u obzir prije svega ono što On misli o onome što radim. Svi svakodnevno u životu donosimo ključne odluke. Često donosimo te odluke na temelju onoga što je popularno ili što će drugi ljudi misliti ili reći o tome. Ali zaboravljamo da bi ponajprije trebali otvoriti Božju Riječ i vidjeti je li to po Božjoj volji.

“Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.” (Matej 6, 33)

Znate, ljudi danas nisu drugačiji kao prije nekoliko stoljeća. Skloni smo okretanju Bogu u trenucima potrebe, a zatim zaboravimo sve o Njemu u doba izobilja. Ali svaki bi se čovjek trebao sjećati Boga – bilo u dolini tragedije ili na gori pobjede. To je jedno od temeljnih učenja Biblije.

Bilo da čovjek živi svoj život u uspjehu, prosperitetu i lakoći ili u jami siromaštva, neuspjeha i kušnje, svi ćemo na kraju umrijeti i moramo se susresti s Bogom licem u lice. Kakva strašna tragedija ako smo živjeli svoj život bez svog Stvoritelja i Spasitelja!

PROČITAJTE JOŠ: