Vjernici su samo ljudi, a ljudi su grešnici. I sami znate da se nekad spotaknete o grijeh. Što trebamo učiniti kada neki vjernik posrne?
Vjernik nije bez grijeha; to je upravo razlog zbog kojeg je Isus jednog dana rekao grupi ogorčenih ljudi: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen …” U današnjoj se Crkvi spotičemo na pitanje spoticanja. Čini se gotovo tabuom čak i govoriti o tome. Ipak, kada se dragi brat ili sestra u vjeri spotaknu, on ili ona mogu živjeti život u izolaciji.
Što trebamo učiniti kada neki vjernik posrne?
Bog ne želi da članovi Njegova Tijela žive izolirano. Vjernici trebaju funkcionirati kao obitelj koja voli i koja se aktivno brine za sve. Jedna od naših odgovornosti kao člana Božje obitelji je da budemo podrška vjerniku koji je posrnuo. Pavao precizira da oni koji su “duhovni” trebaju vratiti pale u zajedništvo s Ocem i obitelji. “Duhovni” ne označava neku elitnu skupinu pobožnih vođa; odnosi se na sve vjernike koji žive pod nadzorom Duha. Ključni element u ovom procesu je stav onoga koji želi pomoći posrnulom vjerniku.
Crkva treba biti nalik bolnici. Crkva je mjesto gdje dolazite kako biste se pripremili za službu i gdje dolazite obavljati službu. Crkva nije društveni klub ili rekreacijski centar. Mnogi ljudi napuštaju crkvu i nikad se više ne vrate, jer su ih razočarali ljudi od kojih su očekivali da će ih voljeti kao slomljene i nesavršene.
Kako se trebamo odnositi prema onima koji su posrnuli, koji su se spotakli o neki grijeh i razočarali Boga i bližnje?
1. Trebamo pokazati duh nježnosti
Ovo nije vrijeme za grubost, bijes ili osudu. Naš cilj nije nagomilati bol i krivnju na posrnulog brata ili sestru, već pokazati milost i oprost.
2. Trebamo pokazati duh poniznosti
Oni koji imaju superiorniji stav gledaju s visine na palog brata ili sestru i misle: “Ja tako nikad ne bih pogriješio.” Ali ponizni vjernici znaju vlastitu ranjivost i nesavršenost. Umjesto da osuđuju druge, oni ispituju vlastiti život kako bi prepoznali i riješili područja slabosti.
3. Trebamo pokazati duh ljubavi
Kada volimo druge, voljno ćemo podijeliti njihov teret. To zahtijeva nesebično ulaganje našeg vremena, energije i molitve za njih.
Kako reagirate kada neki vjernik posrne?
Jedna od najružnijih ljudskih osobina je da se osjećamo bolje kada se drugome nešto loše dogodi. Umjesto da podijelite najnovije tračeve o palom bratu ili sestri, pustite da vam se srce slomi i dođite mu s ljubavlju i pomoći.
U svijetu se često čuje: “To je njegov problem!”, ali isto izgovaraju i kršćani. No, podsjetimo se što je Pavao rekao:
“Braćo, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne podlegneš napasti. Nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov!” (Galaćanima 6, 1-2)
Crkva apsolutno nije mjesto za osjećaj superiornosti. Pavao je u 2. Korinćanima 12, 7 rekao : “I da se zbog uzvišenosti objava ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim.” Zašto trn? Da ga uvijek ima na umu da nije ništa bolji od drugog čovjeka.
Bog nas je postavio na ovu zemlju da jedni drugima pomažemo. Njegova je namjera da jedni druge izgrađujemo, a ne rušimo.
PROČITAJTE JOŠ:
- Kada posrnete i ne uspijete pobijediti grijeh, kršćanski je ovako reagirati
- Kako pomoći osobi koja tuguje?
- Molitva za prijatelja koji pati
