Nebo će biti bolje od Edena
Foto: Pexels

Kad čitamo o Edenskom vrtu u Postanku 1 i 2, jednostavno smo privučeni njegovoj ljepoti i obilju i nevinosti. Moralo je biti divno živjeti u takvom netaknutom okolišu, uz svaku zadovoljenu potrebu, doživjeti intimni brak pun ljubavi jednog prema drugome i imati zadovoljavajući osjećaj svrhe u upravljanju Božjom kreacijom.

Zapravo, često čujemo da ljudi govore o budućnosti u smislu povratka ili obnove Edena. No, govoriti o novoj kreaciji u smislu obnove Edena zapravo je umanjenje onoga što Bog planira za svoj narod i za svoj svijet. Eden nikad nije imao svrhu završiti. Uvijek je imao smjer ka nečemu – nečemu slavnijem, kao što su: nova nebesa i nova zemlja (2. Petrova 3,13; Otkrivenje 21,1-2).

Umjesto da razmišljamo o Edenu u smislu savršenosti, trebamo razmišljati u smislu potencijala. Eden je bio netaknut, ali i nedovršen; bio je neukaljan, ali i nepotpun. Budući da su Adam i Eva bili plodni i množili se, trebalo je doći više potomaka na sliku Božju i slaviti Boga uživajući u njemu zauvijek. Budući da su obrađivali i čuvali vrt, granice Edena bi se proširile, a slava njihove kraljevske vlasti bi rasla.

Baš kao što Eden još nije bio dom kakvog je Bog namjeravao podijeliti sa svojim narodom, tako ni Adam i Eva još nisu bili sve što je Bog namjeravao da njegov narod bude. Bili su bezgrešni, ali bili su podložni iskušenju. Bili su živi, ​​ali bili su ranjivi na smrt. Bili su stvoreni na Božju sliku i okrunjeni mjerom njegove slave, ali još nisu bili slavni kakvima ih je Bog zamislio. Da su poslušali Boga glede zabranjenog stabla, mogli su jesti sa stabla života i ući u beskrajni, slavni život obećan po stablu života. Ali naravno, to nije ono što se dogodilo.

Vrt je pošao krivo

Kad je Sotona ugmizao u Eden u obliku zmije, Adam mu tada i tamo nije zdrobio glavu, već ga poslušao. Dakle, umjesto da prošire granice Edena, Adam i Eva su protjerani iz Edena. Umjesto da potpunije dijele slavu Božje slike, slika Božja u njima se narušila. Umjesto da uđu u beskrajni subotnji počinak, uronili su u nemirnu pustinju ovoga svijeta.

PROČITAJTE: Mogu li nas naša dobra djela dovesti u nebo?

Ali Božji plan za njegov narod i mjesto koje namjerava podijeliti s njima ne može se spriječiti ljudskim grijehom. Božji je plan za njegovu kreaciju oduvijek bio da uspostavi svoje kraljevstvo u novoj kreaciji, kojom će vladati Sin i Njegova zaručnica koja će dijeliti njegovu slavu i uživati ​​u njegovoj prisutnosti u vječnom subotnjem počinku.

Pa zašto je ovaj plan važan? Zašto je važno da shvatimo da je Božji izvorni plan koji je još uvijek na snazi, uvijek bio usmjeren ka eskalaciji izvrsnosti izvornog Edena?

Razumijevanje Edena nas usmjerava ka boljem domu.

Ponekad nam je dosta ovoga svijeta i osjećamo se nostalgični za budućim. Ali ono što želimo nije samo povratak u Eden. Eden je bio lijep, ali nije bio siguran. Zlo je pronašlo put u Eden i donijelo ruševinu sa sobom.

Nova kreacija, koja će biti naš vječni dom, bit će potpuno sigurna. „I u nj neće ući ništa nečisto i ništa što čini gnusobu i laž“ (Otkrivenje 21,27). Bit će to ogromni vrtni grad, pun otkupljenih ljudi „za Boga iz svakog plemena i jezika i puka i naroda“ (Otkrivenje 5,9). Kao Kristova nevjesta dijelit ćemo ovaj dom s našim savršenim Zaručnikom. Nećemo samo čuti njegov zvuk u vrtu (Postanak 3,10); već ćemo „gledati lice njegovo“ (Otkrivenje 22,4).

Razumijevanje Edena nas potiče da se pridružimo pravom Adamu.

Prvi Adam nije uspio u djelu koje mu je Bog dao. Isus, drugi Adam, izvršio je djelo koje mu je dano, izjavljujući s križa: „Svršeno je!“ (Ivan 19,30). Prvi Adam nije poslušao u vezi stabla. Isus je poslušao u vezi stabla sa Kalvarije. Prvi Adam nije volio i zaštitio svoju nevjestu. Ali Isus je volio svoju nevjestu dao se za nju. Shvaćanje Adamovog neuspjeha u Edenu nas potiče da se držimo istinskog Adama, Isusa.

PROČITAJTE: Odlazak u Nebo – kako mogu biti siguran u svoje vječno odredište?

Svi smo rođeni povezani kroz zajedničko čovječanstvo s prvim Adamom, fizički živim, ali duhovno mrtvim. Ukoliko se ne dogodi nešto natprirodno, ostajemo duhovno mrtvi. Kad se naše oči otvore na Kristovu ljepotu i mi odgovorimo pokajanjem i vjerom, dogodi se nešto nadnaravno. Postajemo povezani s Kristom po vjeri, tako da duhovno oživimo njegovim životom.

Razumijevanje Edena ispunjava naša očekivanja za buduću slavu.

Biti povezani s uskrslim Kristom znači imati novost i slavu i život većeg Edena koji ulazi u naše živote ovdje i sada. „Zato, ako je tko u Kristu, novi je stvor; staro prođe, gle, nasta novo sve!“ (2. Korinćanima 5,17). Shvaćamo da buduća slava mijenja naš osjećaj srama. Sve veći osjećaj sigurne budućnosti smiruje naš strah od smrti. Sve veći osjećaj našeg identiteta kao građana neba mijenja kako vidimo sebe. Doista, prihvaćanje ljubavnog odnosa u kojem ćemo uživati ​​zauvijek zapaljuje naše srce za Krista.

Ali slava koju doživljavamo sada nije ništa u usporedbi sa slavom koja dolazi. Jednog će dana Krist doći i pozvati nas da ustanemo iz naših grobova. Dat će nam uskrsnula, veličanstvena tijela kako bismo mogli živjeti s njime zauvijek. Doživjet ćemo sve što je Bog planirao i što priprema da podijeli sa svojim narodom od samog početka.

Ne samo da očekujemo obnovu onoga što je Eden nekad bio; već se veselimo ispunjenju svega onoga za što je Eden bio namijenjen. Isus, pravi Adam, naš slavni Zaručnik, Potomak koje je zdrobio zmijsku glavu (Postanak 3,15), uspjet će nas uvesti u sve što nam Bog priprema – dom još bolji od Edena.

Autorica: Nancy Guthrie; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Desiringgod.org