Možemo li biti dobri bez vjere u Boga?

Možemo li biti dobri bez vjere u Boga? Možemo li bez poslušnosti Bogu i Njegovoj Riječi ipak doći u nebo, jer smo činili dobra djela?

Pitanje može li osoba biti dobra bez Boga moglo bi se činiti neobičnim. Zasigurno nitko od nas ne bi bio toliko arogantan da tvrdi da samo oni koji vjeruju u Boga mogu živjeti dobar život.

Ljudi iz svih vrsta religija, uključujući još i humanizam i ateizam, čine dobra djela, poput pružanja pomoći siromašnima, hranjenja gladnih i borbe protiv nepravde. Isus je čak prepoznao sklonost čovječanstva dobroti kada je rekao:

“Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!” (Matej 7, 11)

Čak i ako odbiju priznati Boga kao svoga Spasitelja, ljudi još uvijek mogu činiti dobra djela. Bog je dobar, a budući da su ljudi stvoreni na Njegovu sliku, čak i nevjernici imaju sposobnost suosjećanja, empatije i milosrđa. Ali, može li osoba biti savršeno dobra?

Možemo li biti dobri bez vjere u Boga?

Adamova neposlušnost u rajskom vrtu donijela je grijeh i smrt na ovaj svijet. Kada postanemo čovjek u trenutku oplodnje, svi baštinimo tu grešnu narav i nikako ne možemo prestati griješiti.

Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja. (Rimljanima 3, 23)

Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne? (Jeremija 17, 9)

Budući da nitko od nas nije u potpunosti dobar, niti jedan broj dobrih djela ne može promijeniti činjenicu da moramo odgovarati za svoj grijeh.

Ako netko spasi 100 života, ali ubije jednu osobu, sudac će ga kazniti na temelju zločina. Slično tome, ako netko za života učini milijardu dobrih djela, a samo jedno loše (koje će zasigurno učiniti), morat će odgovarati za to. Dobra djela ne mogu otkupiti osobu koja je prekršila Božji zakon. Biblija kaže da nas samo vjera u Isusa Krista može učiniti pravednima u Božjim očima.

Standard za dobrotu

Bog je apsolutni standard za ono što je dobro. Kršćani imaju osnovu za razumijevanje dobrote kroz ono što Bog otkriva o sebi u svojoj Riječi.

“Nitko nije dobar doli Bog jedini!” (Marko 10, 18)

Kršćani svoju osnovu za apsolutni moral nalaze u dobrom Božjem karakteru i naravi. Ako Bog postoji, onda imamo osnovu za apsolutni moral utemeljen u Njegovom karakteru. Imamo Zakonodavca, kako Izaija tvrdi: “Jer Jahve je sudac naš, Jahve naš vojvoda, Jahve je kralj naš – on će nas spasiti.” (Izaija 33, 22)

Kršćanski Bog je krajnja osnova za svaki moral i milosrdno nam je dao objektivnu istinu u svojoj Riječi, Bibliji, da nas uvježba “da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.” (2. Timoteju 3, 17)

S druge strane, ateisti se pozivaju na vlastite pogrešne ideje o dobroti, ali im nedostaje apsolutni standard. Ironično je da se njihov svjetonazor ateizma temelji na materijalizmu – ideji da postoje samo materijalne stvari. Pojmovi poput dobra/zla, ispravnog/pogrešnog, istine/znanja nisu materijalni. Dakle, priznajući da dobro postoji (s Bogom ili bez njega), ateisti se zapravo nesvjesno pozivaju na biblijski svjetonazor kojeg tako žestoko preziru.

Mnogi ljudi žele biti dobri vlastitom snagom i prema vlastitim definicijama dobrote. Ali, zašto ne možemo biti dobri bez Boga? Zašto bezbožni moral uvijek propada? Najveći razlog je taj što čovjek tek kroz Božji moralni zakon može vidjeti koliko je nesavršen. Čovjek se sam ne može iskupiti. Ne možemo pobjeći od svijesti o dugu prema Bogu, koji premašuje sve što možemo platiti. Ipak, kršćani znaju da je na križu dug plaćen. Ali u sekularnom svjetonazoru nema božanske isplate duga. Koji je rezultat? Ljudi se trude ne razmišljati o svom dugu. I da ne bi razmišljali o tome, odbijaju gledati Božji moralni zakon; umjesto toga oni čine vlastite, manje zahtjevne standarde.

Kako možemo biti dobri pred Bogom?

“Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi.” (Mihej 6, 8)

Dok se nevjernici ne okrenu od vlastitih pogrešnih ideja i ne prihvate autoritet Božje Riječi, sva njihova dobra djela nalik su prljavim haljinama u Božjim očima (Izaija 64, 6).

Samo vjera u Isusovu žrtvu može nas predstaviti neporočnima pred Bogom.

“Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog učini umjesto nas grijehom, da mi u Njemu postanemo pravednošću Božjom.” (2. Korinćanima 5, 21)

“A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju.” (Izaija 53, 6)

“Krist nas je otkupio od prokletstva grijeha, postavši za nas proklet.” (Galaćanima 3, 13)

“Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu.” (Rimljanima 5, 1)

PROČITAJTE JOŠ: